Politika
Kadijević: Odbio sam vojni puč, srpski narod upao u klopku
Autor: Tanjug | 06.10.2007 - 10:26
Osim spoljnih faktora i uticaja SAD i Nemačke, na razvoj događaja u bivšoj Jugoslaviji suštinski su uticali i nesporazumi vojnog rukovodstva JNA i rukovodstva Srbije, tvrdi nekadašnji savezni sekretar za narodnu odbranu Veljko Kadijević u svojoj knjizi "Kontraudar, Moj pogled na raspad Jugoslavije".
Kadijević je u knjizi, koja je predstavljena u Moskvi, naveo da je zbog toga i podneo ostavku i detaljno objasnio kako su mu Slobodan Milošević i libijski lider Muamer el Gadafi predlagali da JNA preuzme vlast u zemlji.
Poslednji ministar odbrane SFRJ je rekao da je krajem oktobra (kada "zahvaljujući rešenjima EU" nestaje Jugoslavija kao jedinstvena država) na sednici proširenog Predsedništva izneo ocenu situacije u zemlji i konstatovao da se "srpski narod deli i svodi na polžaj nacionalnih manjina i izlaže opasnosti uništenja".
Sastanku su prisustvovali članovi Predsedništva SFRJ iz Srbije i pokrajina i Crne Gore, predsednik Srbije, član vlade Crne Gore, svi politički lideri i lideri srpskog naroda iz Bosne, Hercegovine i Hrvatske. Predlozi su prihvaćeni jednoglasno, ali su se posle sednice pojavile nesuglasice "što je neprijatelj odlično iskoristio".
Razlog nesuglasicama je bio taj što se Milošević i tadašnji predsednik Predsedništva Borisav Jović nisu slagali sa tim. "Već tada su vodili dvostruku igru prema Srbima u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj", tvrdi Kadijević.
U takvim okolnostima njemu je predloženo da "preuzme funkciju predsednika savezne vlade buduće države", tvrdi general ne navodeći ko mu je to predložio, ali je on odbio i 7. novembra uputio Predsedništvu pismo u kojem, između ostalog, navodi da ako njegov predlog ne bude prihvaćen i ako se ne počne sprovoditi odmah "funkciju saveznog sekretara za narodnu odbranu bezuslovno stavlja na raspolaganje Predsjedništvu SFRJ".
Po Kadijeviću, Milošević i Jović nisu se trudili da ga zadrže nego su "jedva dočekali da ode i da uzmu na sebe komandovanje JNA" i on je 6. januara 1992. godine napustio dužnost saveznog sekretara.
"Milošević zaista nije komandovao JNA dok sam ja bio savezni sekretar, a od momenta moje ostavke, preuzeo je na sebe apsolutno komandovanje vojskom", tvrdi Kadijević.
On je ocenio da je u daljem toku stvari "uz častan izuzetak herojske odbrane Kosova i suprotstavljanja divljem bombardovanju NATO", vojska izgubila sve, dovodeći zemlju do potpunog raspada, a da je to "isključivo posledica pogrešene politike srpskog rukovodstva, sa Miloševićem na čelu".
Kadijević je odbacio optužbe da se kao ministar zalagao za vojni puč i tvrdi da je bilo upravo suprotno, jer je Milošević od njega tražio (u Jovićevom kabinetu) da "JNA uzme vlast u svoje ruke i pohapsi sve koje treba", dva dana pošto je JNA "prilično lako obavila rasterivanje demonstracija u Beogradu (9. marta 1991) i jasno pokazala svima u zemlji i inostranstvu da neće dopustiti nelegalno otimanje vlasti".
Kadijević svedoči da je odbio da donese "tako sudbonosno rešenje" i da je to preneo Sstabu Vrhovne komande, koji je odlučio da JNA neće uzimati vlast vojnim pučem i da je potrebno da predsednik Predsedništva sazove Vrhovnu komandu na kojoj će Sstab predložiti uvođenje vanrednog stanja i uvođenje odgovarajućih mera.
Predlog je prihvaćen i Jović je sazvao sednicu Vrhovne komande za 12. mart 1991. godine, koja je održana u bunkeru Vrhovnog komandanta u Beogradu.
Kadijević je na toj sednici predložio da se uvede vanredno stanje u zemlji, da se poveća borbena gotovost JNA potrebna za to stanje, da se preduzmu hitne i odlučne mere i razoružaju sve nelegalne oružane formacije i intenzivira rad na zaključenju dogovora o budućem ustrojstvu Jugoslavije.
Posle dugih i teških diskusija i pošto je Stipe Mesić stalno bio na vezi sa Franjom Tuđmanom, Vasil Tupurkovski "sa američkom ambasadom u Beogradu" a Janez Drnovšek sa Milanom Kučanom, Presedništvo SFRJ nije prihvatilo predloge, naveo je Kadijević.
On je bio mišljenja da sa rukovodstvom ŠSR-a treba proveriti da li će NATO napasti ako JNA počnne sa realizacijom tog predloga i kakva će biti reakcija Moskve, i u dogovoru sa Jovićem, rešio da "inkognito" otputuje u Moskvu.
Susret, dogovoren sa ministrom odbrane maršalom Dmitrijem Jazovom, trebalo je da bude tajni, ali je šef Kadijevićegov kabineta Vuk Obradović to "obavio vrlo loše", tako da se o njegovom putu saznalo i pre nego što je krenuo za Moskvu, naveo je bivši ministar odbrane.
Pred Kadijevićem je Jazov u Moskvi telefonom razgovarao sa poslednjim predsednikom ŠSR-a Mihailom Gorbačovom, koji nije želeo da primi Kadijevića, kao ni pre šest meseci pre toga.
"Odgovori su bili potpuno negativni i svodili su se na to da na podršku ŠSR ne možemo da računamo", rekao je Kadijević, dodajući da je odgovor "bio potpuno neprijateljski i da je politika Gorbačova bila rušilačka prema Jugoslaviji".
"Postalo je konačno jasno: Sovjetski Savez, a pre svega Gorbačov, ne samo što nas neće podržati nego, potpuno suprotno, biće u prvim redovima međunarodnih snaga – naših protivnika (što se brzo potvrdilo u vreme uvođenja prvih sankcija UN Jugoslaviji"), naveo je on.
Pre Miloševića, posredstvom Ante Markovića i Gadafija, Kadijeviću je predlagan "puč", koji je prema rečima generala bio"prozirna obmana" koju su smislili glavni razbijači Jugoslavije i čiji je cilj bio da se sukobe glavni zaštitnici Jugoslavije - srpski narod i JNA.
Gadafi je, tvrdi Kadijević, na njihovom susretu u Libiji u jesen 1991. predložio "vojni puč" da bi bilo svrgnuto srpsko rukovodstvo, u čemu bi postojala podrška ostalih lidera jugoslovenskih republika.
"Znao sam da su par dana pre mene kod Gadafija bili (Kiro) Gligorov i (Alija) Izetbegović, zato sam mu rekao da to verovatno nije njegova originalna ideja, već onih koji zele da razbiju Jugoslaviju", posle čega je Gadafi odustao od te ideje, naveo je Kadijević.
Kadijević smatra da srpsko rukovodstvo i Milošević nisu shvatali da "srpski narod upada u klopku". General tvrdi da mu je Milošević kada su počeli sukobi u Sloveniji i Hrvatskoj predlagao da se JNA povuče sa svih teritorija na kojima joj "pucaju u leđa".
Kadijević kao primer odsustva podrške naveo i da je vojska tražila dve pešadijske brigade, jednu iz Srbije i Drugu iz Crne Gore kako bi razoružala slovenačke snage, a da su se predstavnici Srbije i Crne Gore u Predsedništvu SFRJ tome usprotivili.
Na kritike koje je na njegov račun izneo Jović u knjizi "Poslednji dani SFRJ", Kadijević je naveo da je nekadašnji predsednik Predsedništva bio "glavni pristalica distanciranja Srbije od Srba preko Drine i Une", smatrajući da "jedni i drugi Srbi" nemaju ničeg zajedničkog osim naziva.
"Srpski narod je razbijen i konačno je pobeđen tako podeljen", ocenio je Kadijević.
Opisujući Miloševića, general je naveo da je "solirao" i "držao distancu od svog tima, a ako je nešto uspalo, koristio to, ako ne, žrtvovao tim i ljude".
"Suštinska crta Miloševića, koja je imala nepredvidive posledice bila je njegova navika da čak i tamo gde se na rečima dogovorimo o zajedničkim aktivnostima, u praksi nastavlja da radi po svom", zabeležio je Kadijević.