Na suđenjima Hrvatima u Haagu i, sad u Zagrebu, dobar dio materijala i svjedočanstava sa srpske strane o navodnim zločinima Hrvatske vojske stižu od Save Štrpca, “profesionalnog skupljača” takvih svjedočanstava.

Protiv ubijanja Hrvata
Laži Save Štrpca raskrinkavaju originalni “krajinski” dokumenti i izjave svjedoka. Tako je Nenada Marjanovića zvanog Nešo smaknuo pijani sunarodnjak u krajinskoj uniformi.

– Toga kobnog dana bila sam u Banjoj Luci. Javili su mi kako moga sina više nema. Ubio ga je Dragan Japranin. Ubojica nije ubio samo njega nego i mene. Iščupao mi je srce – kaže Danica Obradović, majka Nenada Marjanovića, inženjera elektrotehnike koji je radio u kostajničkoj Tvornici trikotaže Pounje.

Marjanovićevo je ime u publikaciji Udruge Veritas iz Beograda. Marjanović nije jedini ubijeni u međusobnim obračunima Srba tijekom 1991.-1995. koje je Štrbac pripisao “žrvama ***”. Prema pričama koje kruže Hrvatskom Kostajnicom, Marjanović je ubijen jer je prigovorio paležu hrvatskih kuča i ubojstvima zarobljenih Hrvata u Kostajnici, koja je dan prije ubojstva okupirana.

Protivljenje je bio dovoljan razlog da tada 43-godišnji inženjer izgubi glavu od svojih sunarodnjaka.

Ubojica bez kazne
– Ubojicu, Dragana Japranina, nisam vidjela nakon što mi je ubio sina jedinca, kojega sam sama podigla i odškolovala. Vratila sam se nakon Oluje da sačuvam kuću za unučad. Najžalosnije je što nitko ništa nije poduzeo da se ubojica kazni – kaže Danica. Od mirovine šalje dio unucima i snahi, a živi od onoga što joj ostane. Strašno joj je kada čuje neistine o tome kako joj je sin izgubio život.