‘Danas sam otac i tek sada znam što su proživljavale naše majke’

Šačica dubrovačkih branitelja koja je tada bila pri Sekretarijatu za narodnu obranu kojim je zapovijedao pok. Miljenko Bratoš, a među kojima su bili i Rudi Butković i Aljoša Nikolić, stvorila je Odred naoružanih brodova koji je, kao što se shvatilo nakon godina koje su protekle, bio prvi pravi organizirani oblik vojnog suprotstavljanja jugovojski na moru. Počeli su s gliserom “Sv. Vlaho” kojem su se zatim pridružili oni nešto manje svetih imena, “Fucker No 1”, “Luda guda” i “Gonzales”, da bi sveukupno kroz Odred prošlo oko 25 brodova i više od stotinu branitelja. Najmlađi među njima bio je Maroje Capurso, danas otac dvoje djece i montažer u dubrovačkoj redakciji HTV-a. Kada je sredinom listopada 1991. pristupio Odredu, imao je samo 18 godina. Tada ga ničega nije bilo strah, kaže da je jedva čekao da krene u “akciju”, zadojen američkim filmovima o komandosima, zelenim beretkama i brzim pobjedama pravde nad zlom.

- Nisam razmišljao o tome da mi se nešto može dogoditi, a nakon prvog vatrenog krštenja koje sam doživio već na prvoj plovidbi, kada su pucali po nama, nisam više htio odustati. Već sam bio u cijeloj ‘priči’ o kojoj moji nisu ništa znali dok nisu vidjeli moju fotografiju u novinama. Kada me je mama vidjela na naslovnici Slobodne Dalmacije s ostalim braniteljima na gliseru, pala je u nesvijest - priča Capurso i tvrdi da je tek sada, kada ima djecu, svjestan toga kako se morala osjećati kada je shvatila da mu je svake noći “glava u torbi”. Gliseri Odreda isplovljavali su samo noću i prevozili u Grad i iz Grada sve što je trebalo, oružje, namirnice, ranjenike, vojsku, političare koji su dolazili u Dubrovnik samo na sat ili dva...

- Kada bi počeli pucati po nama, ljudi koje smo prevozili zalegli bi na pod glisera. To nam je nakon nekog vremena postalo smiješno pa bismo im odmah nakon ulaska u gliser objasnili da to ne trebaju raditi jer ne pucaju u njih, nego u gliser koji sa strane ima tankere s gorivom, te da će, ako nas pogode, sve biti vrlo brzo i neosjetno - danas sa smiješkom priča Capurso.

Poginulo 23 ljudi i izgorjelo više palača

“Crni petak dubrovački”, 6. prosinca 1991. godine, dan je kada je Grad bio izložen najtežim napadima i granatiranju. Toga je dana srpsko-crnogorski agresor teškim topništvom, pješaštvom i mornaricom napao Grad. Poginulo je 19 civila i četiri branitelja, izgorjelo je nekoliko palača u povijesnoj jezgri, zgrada Interuniverzitetskog centra, arhiv Dubrovačkih ljetnih igara, potopljene su brojne barke i brodice u Portu te oštećene brojne kuće i stanovi.

U Gradu je toga dana, iz kojega je otišlo više od 20.000 osoba, bilo i 12.000 izbjeglica s područja Konavala, Župe i Primorja.