Dimnjačar, u pravu su u ovoj situaciji. Zašto bi Srbija izručila tog krvnika Hrvatskoj, ako je nitko na to ne prisiljava? Štoviše - međunarodni pravorijek je na njihovoj strani (bez obzira što je jasno da je pogrešan). Nema pravne logike u tome da se od neke države traži izručenje njezinog državljanina kojeg je međunarodni sud proglasio nevinim, niti bi Hrvatska izručila Srbiji Gotovinu ako bi ga Haag proglasio nevinim.
Sanader i svi koji se sad dižu na noge propustili su svoje šanse u procesu koji je trajao godinama. Promašaji tužiteljstva su i hrvatski promašaji, jer ako je Savo Štrbac obasipao Haag dokumentima i pritiscima, što je Hrvatska radila u međuvremenu?
Svi ovi koji sad skupljaju političke bodove tražeći izručenja i nova suđenja, godinama su znali kakva je optužnica i mogli su procijeniti kako će sve to završiti. Imali su nekoliko primjera, između ostalog i dubrovačkog krvnika Pavla Strugara. Najlakše je lajati kad karavane prođu, a naši su političari samo u tome jako dobri.
Da ti kažem sportskim rječnikom. Treba dati sve od sebe da pobijediš dok se igra utakmica, ako vidiš da nekome ne ide promijeniti ga, mijenjati taktiku, vikati na svoje igrače, pritiskati suca. A ne kad utakmica završi, a ti izgubiš, žaliti se i tražiti da se poništi.
Ono što mene živcira u cijeloj priči je gluposti kako će ovakve presude ostaviti krivu sliku hrvatske povijesti i Domovinskog rata. Zar će u povijesnim knjigama o Domovinskom ratu pisati "na Ovčari je strijeljano 300 ljudi, ali nitko za to nije kriv jer je Radić oslobođen, a Šljivančanin dobio pet godina"?
Povijest se ne piše na taj način. Bez obzira što nama nekad ne izgleda tako, ali zna se jako dobro tko se i za što borio u Domovinskom ratu i tko je na kraju pobijedio. Sve ostalo su drugorazredne stvari što se povijesti tiče.