2. mehanizirana gardijska brigada "Gromovi"

Utemeljena je 15. svibnja 1991. dolaskom specijalnih postrojbi MUP-a iz Kumrovca, Vinice i Rakitja u vojarnu Trstenik pokraj Dugog Sela gdje je osnovana 1. bojna i Zapovjedništvo brigade 3. lipnja 1991. formirana je 2. bojna u Sisku, a 21. lipnja u Dugoj Resi 3. bojna.

2A brigada ZNG-a Republike Hrvatske dobila je ratnu zastavu od predsjednika RH dr. Franje Tuđmana 28. svibnja 1991. na postrojavanju ZNG-a na stadionu u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu. Postrojbe koje su osnovale 2. grb već su bile prekaljene u borbama u Borovu Selu, Pakracu i na Plitvicama , a ratni put ustrojene brigade započinje zaustavljanjem neprijateljskih tenkova na Mostu mladosti u Zagrebu na početku lipnja 1991. gdje su ranjeni i prvi pripadnici brigade.

U lipnju 1991. slijede borbe kod Ljubova u Lici gdje su poginuli prvi pripadnici brigade. Tijekom ljeta i jeseni 1991. godine, unatoč žestokim borbama, brigada su u hodu užurbano popunjava, a ujedno sudjeluje i u oslobađanju vojarni, na primjer, u Križevcima, Dubokom Jarku, Ličkom Osiku, Dugom Selu, itd. Ratni put i uporaba brigade već su bili određeni samim razmještajem postrojbi. Na karlovačkoj i koranskoj bojišnici 3. bojna daje ogroman doprinos obrani Karlovca i okolice zaustavljanjem neprijateljskih tenkova na Turanjskom mostu i sudjelovanjem u oslobađanju vojarne „Logorište", te učvršćivanjem crte obrane na rijeci Korani.

Na Banovini 1. i 2. bojna vode borbe počevši od Kozibroda preko Hrvatske Kostajnice, Gline, Topuskog, Viduševca i Pokupskog. Branjena je i Petrinja i dobivalo se na vremenu, a u kolovozu 1991. vođena su napadna djelovanja kao što su oslobađanje Brđana i okolice. Na desnom krilu obrane Siska vođene su borbe za zaustavljanje neprijateljskog napredovanja, a 17. lipnja 1991. u Farkašiću se odvijala presudna bitka u kojoj je neprijateljski oklop dijelom uništen, a dijelom zarobljen, te je na taj način spriječeno spajanje s postrojbama JNA u vojarnama Žažini i Velikoj Buni. Tijekom listopada i studenoga vođeno je više napadnih djelovanja i tom je prigodom proširen mostobran preko rijeke Kupe do Glinske Poljane, Međuraća i Mokrica. Istodobno glavninu snaga i ključ obrane Sunje čini 2 A brigada a Komarevo i Mošćenica oslanjaju se na interventne postrojbe brigade.

Nakon nastupanja primirja na početku 1992. brigada konsolidira redove te Zapovjedništvo 3. bojne prelazi u Dugo Selo. Dio dragovoljaca kao borbena grupa odlazi na istočno-posavsko bojište. Borbena grupa ojačana oklopom sudjeluje u obrani Posavine, sve do izvlačenja snaga sa tog bojišta, nakon čega je prebačena na istočno-slavonsko posavsko bojište gdje su iznenadili neprijatelja te u danonoćnim borbama oslobodili područje uz Koridor. Na južno bojište 14. lipnja 1992. odlazi ojačana grupa ljudi koja sudjeluje u deblokadi Dubrovnika i oslobađanju hrvatskog juga. Postrojba se posebno istakla u oslobađanju dominantnih kota u zaleđu Dubrovnika. Tijekom proljeća 1992. protudiverzantska postrojba brigade prebačena je na južno bojište gdje sudjeluje u oslobađanju Slanog i njegova zaleđa. Jedna skupina je, 14. lipnja 1992., upućena na južno bojište u vrijeme blokade Dubrovnika i ostaje tu do početka 1993.

Od 9. do 22. veljače 1993. borbena grupa 2. gbr sudjeluje u operaciji «Maslenica» prebačena je helikopterima, najprije u Zadar, a zatim u Novigrad. To je ujedno i prvo prebacivanje jedne postrojbe HV-a helikopterima do mjesta borbenih djelovanja. U teškim danonoćnim borbama crta obrane je proširena i učvršćena . Sljedeće vrijeme brigada je koristila za ustrojavanje, obučavanje te pripreme za borbena djelovanja. U svibnju 1995. Oklopno-mehanizirana postrojba 2. gbr sudjeluje u vojno-redarstvenoj operaciji „Bljesak", a zadaća je izvršena dolaskom pred Okučane. U kolovozu 1995. u operaciji „Oluja" 2. gbr bila je nositelj oslobađanja cijele Banovine. U teškim borbama pripadnici 2.gbr slomili su i natjerali u bijeg „Banijski korpus", zarobili veći dio „Kordunskog korpusa" i izbili na državnu granicu RH kod Dvora na Uni. Na cijelom prostoru Banovine u operaciji „Oluja" bili su jedina gardijska postrojba. U rujnu 1995., u krajnje nepovoljnim uvjetima, stvorili smo mostobrane preko rijeke Une u Bosanskoj Dubici i Bosanskom Novom.

Tijekom Domovinskog rata kroz brigadu je prošlo 9200 dragovoljaca-branitelja. U postrojbi su tijekom Domovinskog rata 1990.-1995. poginula 203 gardista, a samo 1991. 69 gardista. Dosadašnji zapovjednici 2. gardijske brigade : general bojnik BOŽO BUDIMIR, brigadir VINKO UKOTA, brigani general DRAGO MATANOVIĆ, brigadir VLADO ŠINDLER, brigadni general ZVONKO PETERNEL. Brigada je odlikovana Redom kneza Domagoja s lentom

     


     

U Varazdinu je sve skupa zarobljeno vise od stotinu tenkova, samo tenkova, a di je ostali oklop i artiljerija.

Tom Trifunovicu, zapovjedniku Varazdinskog korpusa JNA, kasnije su sudili u Beogradu zbog veleizdaje. Ne znam kakvu je presudu dobio, ali lik je u datom trenutku odbio naredbu da tuce po Varazdinu, procijenio da nema sanse za pobjedu, i casno predao vojarne hrvatskoj vojsci. I tako spasio sebe, svoje vojnike i zivote brojnih civila u Varazdinu.

Inace, najjaci "poklon" HV-u u vidu oklopa bili su cuveni "kuvajcani" iz Slavonskog Broda, M-84 namjenjeni Kuvajtu a koji su zavrsili u rukama hrvatskih vojnika. "Cetvorica njih" su cak razbucali srpsku vojsku kod Marinaca i Bogdanovaca, probili put ka Vukovaru, ali hrvatski vojnici nisu mogli dugo drzati polozaje. Neki ce reci da je sve prodato. Mislim da bi dida mogao bolje znati, ako sam dobro razumio, bio je tamo.

3. motorizirana gardijska brigada „Kune“

Datum ustrojavanja 29.04. `91 u Vinkovcima, kasnije su presli u Osijek.

Tijekom ratnih djelovanja poginulo je 323  pripadnika, 36 pripadnika se vode kao nestali, a preko 1088 ih je ranjeno i ozlijeđeno.

Početkom srpske pobune brigada u suradnji sa snagama MUP-a, nastoji uspostaviti red i zakonitost na području Slavonije i Baranje. Tijekom 1991. godine na području grada Osijeka brigada uključena je u mnoge akcije u cilju obrane suvereniteta Republike Hrvatske. U obrani grada Osijeka angažirana je snagama jačine jedne pješačke bojne (Bijelo Brdo, Ivanovac, Erdut, Sarvaš, Dalj, Laslovo, Tenja).

U obrani Vinkovaca ključnu ulogu odigrale su postrojbe u obrani sela Nuštar, u kojoj brigada sudjeluje sa jednom pješačkom bojnom.

1991.

OBRANA GRADA VUKOVARA (Bogdanovci, Borovo Selo, Marinci-Henrikovci, proboj za Vukovar)

U obrani grada Vukovara do njegovog zauzimanja od strane JNA neprekidno sudjeluje jedna bojna 3. gbr. U vrijeme najžešćih napada na Vukovar u studenom 1991. godine postrojba sa snagama jačine dviju pješačkih bojni pokušava izvršiti proboj okruženja Vukovara.

BARANJA (Uglješ, Jagodnjak, Švajcarnica, Čeminac, Darda, Bilje)

3. gbr provodi bojna djelovanja tijekom obrambenih aktivnosti u Baranji u srpnju i kolovozu 1991. godine.

ZAPADNA SLAVONIJA (Gornji Bogićevci, Kosovac, Donji Bogićevci, Čovac, Smrtići, Pivare)

Tijekom bojnih djelovanja 1991. godine od početka pobune, kao i nakon uključenja JNA u osvajanje hrvatskog državnog teritorija na prostoru Zapadne Slavonije, 3. gbr na tom prostoru sudjeluje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sa snagama jačine jedne pješačke bojne.

ZAUZIMANJE VOJNIH OBJEKATA (Osijek, Đakovo, Našice, Slavonski Brod, Vinkovci)

Zauzimanjem vojnih objekata, putem pregovora ili na nasilan način, postrojbe 3. gbr se u značajnoj mjeri naoružavaju, ujedno umanjujući mogućnost obavještajnih djelatnosti JNA prema obrambenih snagama Republike Hrvatske.

1992.

 VINKOVAČKO BOJIŠTE (Borinci, Vinkovci, Nuštar)

Tijekom 1992. godine cijela 3. gbr prvi je puta angažirana u bojnim djelovanjima na jednom prostoru i to u bojnom rasporedu obrane grada Vinkovaca na potezu Borinci - Vinkovci - Nuštar. Ondje ostaje sve do potpisivanja primirja. Nakon provedenog razdvajanja snaga brigada se intenzivno obučava, te obrazuje časnički i dočasnički kadar.

1993.

OPERACIJA "MASLENICA"

U najkritičnijem trenutku tijekom operacije "Maslenica" u siječnju 1993. godine, nakon protuudara neprijatelja, po zapovijedi nadređenog zapovjedništva u bojna djelovanja na području Zadarskog zaleđa uključena je taktička skupina 3. gbr snage jedne ojačane bojne.

Nakon operacije "Maslenica" u veljači 1993. godine, 3. gbr raspoređena je u obranu zadarskog zaleđa, na crti obrane Novigrad - Paljuv - Kašić i to skoro cijelu 1993. godinu.

1994.

OBUKA SNAGA 3. gbr - PRIPREMA ZA OSLOBAĐANJE OKUPIRANIH PODRUČJA (Osijek, Našice, Đakovo, Slavonski Brod)

Tijekom primirja 1994. postrojba je u cijelosti usredotočena na obuku gardista, dočasnika i časnika te poboljšanja u funkcionalnom smislu. U tom razdoblju sve djelatnosti postrojbe usmjerene su na pripreme za predstojeća bojna djelovanja u cilju oslobađanja okupiranih područja.

1995.

OSLOBAĐANJE ZAPADNE SLAVONIJE - OPERACIJA "BLJESAK"

Tijekom 1995. godine 3. gbr sudjelovala je u operacijama oslobađanja okupiranog dijela RH - vojno-redarstvena akcija "Bljesak", s dvjema taktičkim skupinama, oslobodivši Okučane.

OBRANA GRADA OSIJEKA - OPERACIJA " FENIKS " I " ZID "

Tijekom vojno-redarstvene akcije "Oluja" 3. gbr raspoređena je u obrani grada Osijeka radi sprječavanja mogućeg prodora iz pravca istoka.

    


    

4. motorizirana gardijska brigada "Pauci"

4. gardijska brigada osnovana je 28. travnja 1991. godine u jeku priprema za ustrojavanje ZNG-a, nakon samog početka agresije na Republiku Hrvatsku. Brigada je bila sastavljena od dragovoljaca i veće skupine mladih redarstvenika koji su izašli iz središta za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a u Lučkom i Kumrovcu. 4. brigada je jedna od onih postrojbi čiji pripadnici nisu imali vremena za obučavanje, pa je isto vršeno u hodu tijekom izvršenja zadaća koje su postavljane pred njih. Sve borbene zadaće brigada je izvršavala pod geslom "In hoc signo vinces" (U tom znaku pobjeđuješ), a prvi borbeni zadatak brigade je bila akcija oslobađanja Kruševa, koji je uspješno izvršen u srpnju 1991. godine. Potom su uslijedile obrambene ali i oslobodilačke akcije od Zadra, Sinja, Drniša, Šibenika, Vodica do oslobađanja Dubrovnika i dubrovačkog zaleđa u akcijama Tigar i Vlaštica.

Nakon Dubrovnika i južnog bojišta brigada je sudjelovala u operaciji Maslenica koju je kao i sve operacije prije uspješno izvršila. Nakon Maslenice brigada sudjeluje u akcijama Zima 94, Skok-1 i Skok-2, Ljeto 95, a potom u akcijama Oluja i Maestral. 4. brigada tijekom Domovinskog rata nije znala za poraz niti za izgubljeni položaj pa je stoga tadašnji Ministar Obrane Gojko Šušak rekao: "Hrvatska vojska u svom sastavu ima 7 Gardijskih Brigada, sve dobro obučene i naoružane, ali samo je jedna koja je udarna, a to je Četvrta gardijska brigada". U borbi za slobodu Hrvatske poginula su 193 pripadnika ove postrojbe, čije su slike, zajedno s umrlim pripadnicima brigade, postavljene u spomen kapeli vojarne Sveti križ na Dračevcu u Splitu.

Brigadom su od njezina osnutka zapovijedali ratni zapovjednici: general Ivo Jelić, general Mirko Šundov i general Damir Krstičević. Mirnodopski zapovjednici 4. brigade su bili stožerni brigadir Ante Kotromanović i brigadir Zvonko Asanović, brigadir Blaž Beretin, a danas je na njezinu čelu brigadir Mladen Fuzul. Trojica od njih su već ranije umirovljena. Preustrojem Hrvatske vojske 4. brigada je postala temelj osnutku nove 4. brigade u čiji sastav su ušli svi njeni pripadnici i dio pripadnika 7. GBR. Vojarna Dračevac je preustrojem označena neperspektivnom, a Četvrta je iseljena u Knin i Benkovac.

   


   

Ne znam, laki, koliko znam ta akcija na Uni je bila nepotrebna i lose vodjena, sa slabim ili nikakvim ubacivanjem svjezih snaga. Pocetno su imali uspjeha, presli Unu (imam doma negdje na kazetama snimke iz te akcije, snimljeno da bosanskoj strani Une) ali sve nakon toga je potop. Negdje sam citao da su ih cekali dobro ukopani vojnici VRS-a, a i USA je prijetila vojnom akcijom ako se operacija na Uni ne obustavi.

Nisu imali ni toliko poginulih, koliko su mogli imati. Ima spomenik tamo u Dvoru, cini mi se, sa svim imenima poginulih.

Sve u svemu, lose uradjeno i bez nekog jasnog cilja. Tako je i zavrsila.