Domovinski rat

basketas
basketas
Moderator
Pristupio: 28.08.2011.
Poruka: 22.324
23. veljače 2024. u 20:55

Neradnik je napisao/la:

Ivan Leutar, pripadnik legendarnih postrojbi s Trpinjske ceste - Žutih mrava i Pustinjskih štakora, preminuo je u petak, potvrdio je to za Hrvatski radio Vukovar Damir Markuš, hrvatski branitelj.

 

- Teška i tužna vijest, zaista mi je teško. Osobno nisam bio na ratištu s Leutarom, ja sam bio na Sajmištu kao pripadnik HOS-a, a on u Borovo naselju. Kasnije smo se upoznali, najljepše riječi o njemu, bio je zaista velikan i junak Domovinskog rata. Rodom je iz Županje, ali došao je braniti Vukovar. Ostat će upamćen, kao i svi pripadnici Žutih mrava i Pustinjskih štakora, koji su uništili puno neprijateljskih tenkova. Žao mi je što nije stigao izdati knjigu koju je pisao, govorio je u zadnje vrijeme da radi na tome jer što se ne zapiše, nije se dogodilo, nažalost, knjigu nije stigao plasirati... - rekao je Markuš o Ivanu Leutaru.

 

Ovi odredi slani su na zadatke u koje se gotovo nitko drugi nije usudio ići. Išli su u akcije dok se većina drugih nije usuđivala izaći iz podruma. Žuti mravi i Pustinjski štakori zajedno s Turbo vodom zaslužni su za velik broj mrtvih neprijateljskih vojnika na vukovarskom bojištu, a slijedom toga i za dugotrajnost otpora hrvatskih branitelja Vukovara. O njima se do danas gotovo ništa nije znalo.

 

Počivao u miru Božjem!

Vidi cijeli citat


Ne znam jesam li pročitao il gledao i jel Leutar ispričao tu priču il ne (manje bitno), da su gledali neki jugo program i u da je bila vijest u dnevniku kako ih u Vukovaru napdaju turbo ustaše, ovi umrli i dali si ime Turbo vod.

Kad pitaju sto je srcu milo...sviraj ono ja te volim Slavonijo...
Neradnik
Neradnik
Moderator
Pristupio: 05.12.2020.
Poruka: 7.302
23. veljače 2024. u 21:41

basketas je napisao/la:

Neradnik je napisao/la:

Ivan Leutar, pripadnik legendarnih postrojbi s Trpinjske ceste - Žutih mrava i Pustinjskih štakora, preminuo je u petak, potvrdio je to za Hrvatski radio Vukovar Damir Markuš, hrvatski branitelj.

 

- Teška i tužna vijest, zaista mi je teško. Osobno nisam bio na ratištu s Leutarom, ja sam bio na Sajmištu kao pripadnik HOS-a, a on u Borovo naselju. Kasnije smo se upoznali, najljepše riječi o njemu, bio je zaista velikan i junak Domovinskog rata. Rodom je iz Županje, ali došao je braniti Vukovar. Ostat će upamćen, kao i svi pripadnici Žutih mrava i Pustinjskih štakora, koji su uništili puno neprijateljskih tenkova. Žao mi je što nije stigao izdati knjigu koju je pisao, govorio je u zadnje vrijeme da radi na tome jer što se ne zapiše, nije se dogodilo, nažalost, knjigu nije stigao plasirati... - rekao je Markuš o Ivanu Leutaru.

 

Ovi odredi slani su na zadatke u koje se gotovo nitko drugi nije usudio ići. Išli su u akcije dok se većina drugih nije usuđivala izaći iz podruma. Žuti mravi i Pustinjski štakori zajedno s Turbo vodom zaslužni su za velik broj mrtvih neprijateljskih vojnika na vukovarskom bojištu, a slijedom toga i za dugotrajnost otpora hrvatskih branitelja Vukovara. O njima se do danas gotovo ništa nije znalo.

 

Počivao u miru Božjem!

Vidi cijeli citat


Ne znam jesam li pročitao il gledao i jel Leutar ispričao tu priču il ne (manje bitno), da su gledali neki jugo program i u da je bila vijest u dnevniku kako ih u Vukovaru napdaju turbo ustaše, ovi umrli i dali si ime Turbo vod.

Vidi cijeli citat


Istina, pričao je jedan od članova kako je na novosadskoj televiziji bia izvještaj kako turbo ustaše bacaju ručne bombe 300 metara daleko🤣🤣 

joe2
joe2
Mali dioničar
Pristupio: 01.05.2005.
Poruka: 6.453
24. veljače 2024. u 08:01

Neradnik je napisao/la:

basketas je napisao/la:

Neradnik je napisao/la:

Ivan Leutar, pripadnik legendarnih postrojbi s Trpinjske ceste - Žutih mrava i Pustinjskih štakora, preminuo je u petak, potvrdio je to za Hrvatski radio Vukovar Damir Markuš, hrvatski branitelj.

 

- Teška i tužna vijest, zaista mi je teško. Osobno nisam bio na ratištu s Leutarom, ja sam bio na Sajmištu kao pripadnik HOS-a, a on u Borovo naselju. Kasnije smo se upoznali, najljepše riječi o njemu, bio je zaista velikan i junak Domovinskog rata. Rodom je iz Županje, ali došao je braniti Vukovar. Ostat će upamćen, kao i svi pripadnici Žutih mrava i Pustinjskih štakora, koji su uništili puno neprijateljskih tenkova. Žao mi je što nije stigao izdati knjigu koju je pisao, govorio je u zadnje vrijeme da radi na tome jer što se ne zapiše, nije se dogodilo, nažalost, knjigu nije stigao plasirati... - rekao je Markuš o Ivanu Leutaru.

 

Ovi odredi slani su na zadatke u koje se gotovo nitko drugi nije usudio ići. Išli su u akcije dok se većina drugih nije usuđivala izaći iz podruma. Žuti mravi i Pustinjski štakori zajedno s Turbo vodom zaslužni su za velik broj mrtvih neprijateljskih vojnika na vukovarskom bojištu, a slijedom toga i za dugotrajnost otpora hrvatskih branitelja Vukovara. O njima se do danas gotovo ništa nije znalo.

 

Počivao u miru Božjem!

Vidi cijeli citat


Ne znam jesam li pročitao il gledao i jel Leutar ispričao tu priču il ne (manje bitno), da su gledali neki jugo program i u da je bila vijest u dnevniku kako ih u Vukovaru napdaju turbo ustaše, ovi umrli i dali si ime Turbo vod.

Vidi cijeli citat


Istina, pričao je jedan od članova kako je na novosadskoj televiziji bia izvještaj kako turbo ustaše bacaju ručne bombe 300 metara daleko🤣🤣 

Vidi cijeli citat


a bome je to znalo poletjeti do preko 4-5 kuće,,inače,nije bilo baš "bacano" ali sličnosti je bilo😀

 

Pijani Ustaša -Četnici su, ne znajući za izum,zahvaljujući bujnoj mašti zaključili da samo drogirani, pijani Ustaše mogu toliko daleko dobaciti ručnu bombu… nastavak za automatsku pušku u obliku čašice za ispaljivanje ručne bombe…

Pijani Ustaša, nakon što se 2011. dokazao u Libiji, danas ratuje na sirijskom ratištu i tako ga i zovu...

Pijani Ustaša – nastavak za automatsku pušku u obliku čašice za ispaljivanje ručne bombe..

Prosječan vojnik inače, ručnu bombu baca nekih 50-ak metara, ali kad se na pušku stavi metalna čašica koju su osmislili djelatnici Vukovarske Tehničke satnije, onda je domet bombe sasvim druga priča.

Naime, bomba ispaljena pomoću tromblonskog metka koji nema zrno, dolijeće na daljinu od 250 do 300 metara, a te bombe koje su iz opkoljenog Vukovara dolijetale na položaje četnika i JNA, agresori su prozvali ‘pijanim Ustašom’ .

Neprijatelj misli da si daleko, malo se opusti i onda u krilo dobije ručnu bombu…uspaničen zaključuje da si na 20-ak metara od njega, ne znajući da si zapravo mnogo dalje…i onda bježi…

Četnici su, ne znajući za izum, zahvaljujući bujnoj mašti po kojoj su nadaleko poznati, zaključili da samo drogirani, pijani Ustaše mogu toliko daleko dobaciti ručnu bombu…nitko normalan.

Pijani Ustaša, nakon što se 2011. dokazao u Libiji, danas ratuje na sirijskom ratištu i tako ga i zovu…napisao je Branimir Petričević na svom facebooku,

Izdvajam nekoliko zanimljivih komentara vezanih za ovaj hrvatski izum od kojeg su srbočetnici i JNA agresori umirali od straha!

 

joe2
joe2
Mali dioničar
Pristupio: 01.05.2005.
Poruka: 6.453
24. veljače 2024. u 08:01

https://www.youtube.com/watch?v=40qmQO2FTJk

 

made in borovo.

[uredio joe2 - 24. veljače 2024. u 08:03]
Kojot_50
Kojot_50
Dokazano ovisan
Pristupio: 02.01.2012.
Poruka: 17.953
10. travnja 2024. u 13:48

Vječna slava i hvala!

Ljepota stvorenja odražava beskonačnu ljepotu Stvoritelja (KKC, 341)
Vilenjak
Vilenjak
Moderator
Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 89.015
30. svibnja 2024. u 09:02

Sretan Dan drzavnosti

Domovine sin
Šiškaj Roža
Šiškaj Roža
Željan dokazivanja
Pristupio: 05.06.2024.
Poruka: 621
11. lipnja 2024. u 12:55

Kako je "Čagalj" rastjerao tamu po Mostaru Operacija Lipanjske zore je zajednička operacija HVO-a, HV-a i HOS-a iz lipnja 1992. godine. Ova vojna akcija je trajala od 7. do 26. lipnja 1992. godine. To je ujedno bila i prva pobjeda hrvatskih nad srpskim snagama u ratu u Bosni i Hercegovini.

 

Lipanj u Mostaru i Hercegovini osim što sa sobom donese miris ljeta, uvijek donese i sjećanje na jednu od najkompleksnijih operacija tijekom proteklog rata, operaciju Lipanjske zore kodnog naziva "Čagalj". Operacija Lipanjske zore je zajednička operacija HVO-a, HV-a i HOS-a iz lipnja 1992. godine. Ova vojna akcija je trajala od 7. do 26. lipnja 1992. godine. To je ujedno bila i prva pobjeda hrvatskih nad srpskim snagama u ratu u Bosni i Hercegovini. 

 

Operacijom Lipanjske zore zauzeta je dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima (poput Ošanjića kod Stoca) združene hrvatske snage su izbile na današnju crtu razgraničenja između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. U samu zoru sa 6. na 7. lipnja 1992 pokrenuta je operacija „Lipanjske zore“ pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka, zapovjednika Južnog bojišta, i zapovjednika Općinskog stožera HVO-a Mostar pukovnika Jasmina Jaganjca. Operacija je trajala sve do 26. lipnja, s ciljem oslobođenja doline Neretve do Mostara. Hrvatsko vijeće obrane, preko Glavnog stožera i Općinskih stožera HVO-a, pripremilo je i u lipnju 1992. izvelo prvu oslobodilačku operaciju oslobađanja doline Neretve i grada Mostara, protiv tadašnje četvrte vojne sile u Europi, gdje je na jednoj strani bila superiorna tehnika i svaka vrsta vojne nadmoći, a na drugoj želja za slobodom i domoljubni nagon koji je slomio zube i porazio višestruko nadmoćnijeg neprijatelja. 

 

Organizacija Općinskih stožera i postrojbi pod zapovjedništvom HVO- a koje su sudjelovale u operaciji Lipanjske zore bila je sljedeća: Postrojbe Općinskih stožera HVO Stolac, Ravno i Neum djelovale su u sastavu 116. Brigade Hrvatske vojske iz Metkovića, a važno je istaknuti kako je prije početka operacije Lipanjske zore, Općinski stožer HVO Čapljina sa svojim postrojbama oslobodio vojarnu JNA u Čapljini čime je osigurana značajna logistička potpora lokalnim postrojbama kao i drugim Općinskim stožerima HVO-a. Općinski stožer HVO Ljubuški je imao svoju postrojbu, a u Ljubuškom su bile ustrojene i snage HOS-a. Općinski stožer HVO Čitluk je također imao svoju postrojbu, kao i Općinski stožer HVO Grude. Općinski stožer HVO Široki Brijeg je imao Kažnjeničku bojnu, Poskok bojnu i postrojbu za specijalne namjene Beta. Općinski stožer HVO Mostar je bio organiziran u 9 bojni, više samostalnih satnija, te Mostarski bataljon, koji je bio pod zapovjedništvom Općinskog stožera HVO Mostar. Ne smije se svakako ni zaboraviti ni 4. Bojnu 4. Gardijske brigade Hrvatske vojske, postrojbe MUP-a i Vojne policije, kao ni postrojba topništva koja se tada zvala "Slavuji". Tu su zatim veza, protuzračna obranu (PZO), inženjerija, cjelokupna logistika, sve pristožerne postrojbe, te posebice ratna bolnica Mostar koja je bila naslonjena na bolnicu u Splitu, kao ni radio postaju Mostar i sve druge radio postaje koje su bile na raspolaganju. 

 

Operacija kodnog naziva "Čagalj" započela je u zoru 6. na 7. lipnja 1992. godine na prostoru od Hrasnog preko Čapljine, Ševaš Njiva, Slipčića, Krivodola, Kruševa, Orlovca, Huma, pravcem Heliodrom - Južna industrijska zona - Buna - Južni logor - Aerodrom - prema Podveležju. Središnji pravac djelovanja je bio Stari Grad - Raštani - Sjeverni logor - Vrapčići - Podveležje, dok je sjeverni pravac djelovanja bio Jasenjani - Ravne - Bijelo Polje - prema Ruištu. Sve postrojbe su imale svoje pravce djelovanja, a sama operacija u dinamičkom smislu, odvijala se u nekoliko faza. 

 

U razdoblju od 19. do 25. lipnja dostignuta crta se pokušala stabilizirati, međutim 25. lipnja crta u Podveležju je postala nestabilna, zbog čega je 26. lipnja 3. Bojna HVO-a Mostar dobila zapovijed da krene na plato Podveležja i planine Velež, sa zadaćom da pruži ispomoć i pokuša stabilizirati crtu obrane na tom području. Međutim, stanje na terenu je bilo drugačije. Povijesnom operacijom Lipanjske zore, Hrvatskog vijeća obrane, oslobođena je dolina Neretve i grad Mostar. Združene hrvatske snage (HVO, HV i HOS) operacijom Lipanjske zore su oslobodile dolinu rijeke Neretve odnosno općine Mostar, Čapljina i Stolac. Oslobođeno je područje od oko 1.800 četvornih kilometara s gradovima Mostar, Čapljina i Stolac su na nekim mjestima izbile sadašnju međuentitetsku crtu razgraničenja. Akcijom "Čagalj" djelomično su onemogućeni napadi srpskog agresora na Južnu Dalmaciju, a u potpunosti na Srednju Dalmaciju. Osobito uspješan i poseban dio akcije je oslobođenje dijela Bijelog Polja (naselja: Potoci, Željuša, Salakovac, Kutilivač, Podgorani, Humilišani, Prigrađani). Veliki značaj u operaciji je imala izrazita usklađenost rada i međusobna potpora vojnih jedinica: HVO-a, HOS-a, HV-a i policije te samog pučanstva.

Kad muzika muliva dajmo njin kuraja samo šiškaj roža plešimo do kraja
joe2
joe2
Mali dioničar
Pristupio: 01.05.2005.
Poruka: 6.453
21. lipnja 2024. u 09:03

sa danom zakašnjenja,,,

 
 
Atentat_u_skupstini  Beograd Stjepan Radić
 

Na današnji dan 20. lipnja 1928. dogodio se najpoznatiji atentat u hrvatskoj povijesti. U dvorani beogradske Narodne skupštine, saveznog jugoslavenskog parlamenta, srpski šovinist i terorist Puniša Račić je, u dogovoru sa srbijanskim političarima, ubio dva hrvatska zastupnika, Stjepana Radića smrtno ranio, a još dvojicu teško ranio.
Ubijeni su hrvatski zastupnici u saveznom Parlamentu Đuro Basariček i Pavle Radić, nećak Stjepana Radića. Smrtno je ranjen i kasnije preminuo vođa hrvatskog naroda Stjepan Radić, a teško su ranjeni Ivan Pernar i Ivan Granđa.

Masovni pokolj u parlamentu u Beogradu počinio je srpski zastupnik i crnorukaš Puniša Račić iz Narodne radikalne stranke. Vođa i utemeljitelj te stranke bio je velikosrbin i hrvatomrzac Nikola Pašić koji je s Italijom dogovrao podjelu Hrvatske nakon I. svjetskog rata, što je spriječila međunarodna zajednica stvorivši Jugoslaviju pod srbijanskom dominacijim. Pašić nije bio pravi Srbin, nego podrijetlom iz cincarske obitelji Pasku, a upravo od Cincara je dolazila velikosrpska čaršijska “elita”. Obnovljena Radikalna stranka u Srbiji dala najvećeg ratnog zločinca i parlamentranog zastupnika Vojislava Šešelja, kao i dva predsjednika Srbije Tomu Nikolića i Aleksandra Vučića, što dovoljno govori koliko neskrivena četnička ideologija ima i danas potporu u Srbiji.

Kao uvod u ovaj tragičan događaj moderne hrvatske povijesti u okviru Jugoslavije, bilo je nužno napomenuti kontinuitet velikosrpstva i kroz Radikalnu stranku, od samog početka osnivanja 1881. i djelovanje protiv proeuropske dinastije Obrenović čije su ubojstvo organizirali 1903. uz pomoć Crne Ruke, do druge stranke po broju zastupnika u Srbiji i dan danas u 2019. godini.
No, vratimo se na događaj i atentat koji je šokirao hrvatsku javnost i raspršio sve magle oko eventualne dobrobiti Hrvata u državi Jugoslaviji, osim kod fanatičnih pristalica jugoslavenstva kao ideologije i umjetne nacije, kojih je u to vrijeme bilo dosta u Hrvatskoj, i ne samo kod Srba u Hrvatskoj, već i jednog dijela Hrvata (Orjuna i neke druge projugoslavenske organizacije bile su predstavnici tog dijela naroda).

Srbijanski terorist i četnik Puniša Račić – ubojstvo koje šokiralo demokratsku Europu

U modernim demokracijama Europe nije poznat slučaj ovakvog masovnog ubojstva i atentata u parlamentu koji je počinio neki parlamentarni zastupnik.
No, to je bila smišljena akcija Beograda koju su oni dugo planirali u cilju obezglavljivanja, pokoravanja, a zatim i uništenja hrvatskog naroda u slučaju traženja samostalne i nezavisne hrvatske države. Taj plan uništenja Hrvata su aktivirali 1939. godine stvaranjem Banovine Hrvatske kada je četništvo, središte srpske nacionalne misli do današnjeg dana, otvoreno proglasilo rat Hrvatima do istrebljenja, te uništenje Banovine Hrvatske kao nukleusa buduće države Hrvatske, i ultimativno stvaranje Velike Srbije. U praksi su počeli taj plan provoditi 1941. godine nebrojenim zločinima s obilježjima genocida u istočnoj Hercegovini, Lici i dijelovima uz granicu sa Srbijom i Crnom Gorom (tu se nalaze i aktualna mjesta koja su bila na naslovnicama medija ovih dana Sutjeska-Tjentište na pola puta između Gacka i Foče gdje su četnici ubili desetine tisuća ljudi od lipnja 1941- svibnja 1945.)

Čitav slučaj se u Beogradu odigrao na sljedeći način: Puniša Račić za govornicom skupštine držao je govor o srpskim interesima u državi SHS lamentirajući o “ugroženom srpstvu”, omiljenoj tezi na kojima Srbi izazivaju ratove već više od 100 godina od Balkanskih ratova 1912. do posljednjeg na Kosovu. Između ostalog Račić je rekao: “Otvoreno kažem da ću upotrijebiti i drugo oružje koje treba da zaštiti interese srpstva.”. U dvorani parlamenta se digla velika buka kao reakcija na Račićeve prijetnje.

Puniša Račić je izvadio pištolj i počeo pucati po Hrvatima.

Hrvatska javnost malo zna o ubijenima i ranjenim hrvatskim mučenicima u ovom strašnom i jedinstvenom pokolju europske parlamentarne demokracije, osim o Stjepanu Radiću. Ubijeni su u parlamentu Jugoslavije parlamentarni predstavnici stožerne stranke HSS koja je ujedinila hrvatski narod protiv agresivne velikosrpske klike iz Beograda. Ubijeni su: pravnik i publicist Đuro Basariček, rođen u Zagrebu, Pavao Radić, nećak Stjepana, rođen u Trebarjevu Desnom u Turopolju, te Stjepan Radić, vođa hrvatskog naroda, iz istog mjesta.

Kada je Puniša Račić izvršio pokolj narodnih zastupnika HSS u Narodnoj skupštini, Pavle Radić je, predosjećajući da prijeti životna opasnost Stjepanu Radiću, poletio prema svom stricu i vođi stranke da ga zaštiti, ali ga je terorist Račić, uzviknuvši »Ha, tebe baš tražim!« jednim dobro odmjerenim metkom pogodio u donji dio srca, od čega je Pavle Radić pao na pod. Prenesen automobilom, on je pet minuta nakon dolaska u bolnicu, a pedeset i pet minuta poslije ranjavanja izdahnuo; njemu je metak okrznuo srce i izašao van.

Ubijeni Pavle Radić i Đuro Basariček iz Beograda u Zagreb dovezeni su 22. lipnja 1928. godine i njihovi su lijesovi bili izloženi u Hrvatskom seljačkom domu na Zrinjevcu, a sljedećega dana, 23. lipnja 1928. godine, bio je posmrtni ispraćaj i pokop.
Ranjen je odvjetnik Ivan Pernar iz sela Hrastina kraj Zaprešića, kasnije sudionik urote Lorković-Vokić u NDH, te politički emigrant u SAD-u do smrti 1967. godine. Drugi teško ranjeni bio je Ivan Granđa iz sela Šašinovec, koje je danas dio Sesveta i Zagreba.

Svi oni, premda su umrli u različita doba, dobili su čast biti pokopani u zajedničku grobnicu u Arkadama na zagrebačkome groblju Mirogoju. S njima je pokopan i povjesničar Josip Predavec, ubijen od jugoslavenskog terorista Tome Koščeca 1933. godine u zasjedi kod rodnog Dugoga Sela. Jedino je Ivan Pernar pokopan u New Yorku.

Hrvatski je narod redovito obilazio grobove svojih mučenika, čak i u vrijeme najmaračnijeg komunizma kada je to bilo nadgledano od UDBA-e, a njihova zajednička grobnica je uvijek bila puna svijeća i molitava zahvalnosti što su položili život za voljenu Hrvatsku.

 
 
Vilenjak
Vilenjak
Moderator
Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 89.015
24. lipnja 2024. u 15:08

Kod Vukovara pronađena još jedna masovna grobnica: na odlagalištu otpada otkriveno najmanje 10 tijela, stigli Medved i Turudić

Još uvijek se traga za 1797 nestalih i stradalih osoba za koje nije poznato mjesto ukopa

U blizini Vukovara, na komunalnom odlagalištu “Petrovačka dola”, pronađena je još jedna masovna grobnica, piše Večernji list.

Navodno je pronađeno najmanje 10 tijela koja su bila bačena zajedno s komunalnim i životinjskim otpadom. Inače, istraga i iskapanja na “Petrovačkoj doli” traju već mjesecima.

Stigli Medved i Turudić

Radi se o, kako piše Večernji list, sekundarnoj grobnici jer su tijela prvo bila pokopana na drugoj lokaciji, a zatim su premještena na odlagalište. Na mjesto masovne grobnice stigao je ministar branitelja Tomo Medved i glavni državni odvjetnik Ivan Turudić.

Podsjetimo, RH još uvijek traga za 1797 nestalih i stradalih osoba za koje nije poznato mjesto ukopa, a njih 500 je na području Vukovarsko-srijemske županije.

Domovine sin
danchy
danchy
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 23.07.2009.
Poruka: 32.468
24. lipnja 2024. u 17:10

Barem ce neke obitelji napokon pronaci mir...

Facts don't care about your feelings!
  • Najnovije
  • Najčitanije