Skopje je napisao/la:
Malo je smijesno staviti krivnju na Amerikance za puc iz '52 pri zivog i zdravog Sovjetskog Saveza. Na kraju krajeva, taj je Egipat nakon tog puca postao najveci Sovjetski zaveznik na bliskom istoku. Kraljevina je bila jako nepopularna, a jos manje popularna je bila britanska okupacija, tamo bi bilo rusenje monarhije u svakom slucaju. Ameri su samo tocno predvidjeli trendove i volju Egipcana. Cak bi otisao do tamo da bih rekao da je njihovo sudjelovanje u tim dogadjajima pravedno i neto pozitivno.
Vidi cijeli citat
Pa izveli su Ameri puč i na Kubi 1952( znači iste godine), pa im se to kasnije obilo o glavu sa Castrom, ali to ne znači da nisu prvi izveli udar i srušili demokratski sustav...
Na kraju Naguib koji je postao predsjednik u njihovom pomaganju je skinut od strane Nassera dvije godine kasnije koji ga je stavio u kućni pritvor iduićih 20-ak godina do smrti, a Nasser se okrenuo kasnije Sovjetima, vlast je bila diktatorska uz konfiskaciju imovine. Ameri su predvidjeli volju Egipćana i drugih naroda na način da su sudjelovali u mješanju u unutarnje stvari tih zemalja radi svojih interesa pomagavši državne udare i to se naziva demokracija, kada to rade druge zemlje od Rusije, Kine...(što ne podržavam) onda je to rušenje demokracije, terorizam i napad na slobodnu volju građana tih zemalja.
Skopje je napisao/la:
Ovo je vec mitomanija na razini od 700000 Srba u Jasenovcu. Od 2003 do danas u ovih 20 godina najozbiljnije i najtocne procijene stavljaju brojku od 200-210.000 ljudi poginulih u Iraku u svim ratovima ukupno.
Ta cifra o 500000 umrlih djeca se inace odnosi na navodno povecavanje djecje smrtnosti nakon embarga UN (donesena bez iti jednog glasa protiv) nakon sto je Sadam okupirao Kuvajt i temelji se na podatcima koje je sam rezim Sadama dostavljao. Kasnije procijene kazu da nije bilo nikakvog povecavanje smrtnosti djece (koja je bila iznimno visoka za vrijeme Sadamovog rezima) i da je brojka zapravo bliza 0 nego 500000 ekstra mrtve djece.
Vidi cijeli citat
Ne mogu vjerovati da nakon agresije SAD na Irak i lažne optužbe te doslovno preuzimanja svih uzdi u toj zemlji ti napišeš "najozbiljnije i najtočnije procjene"... Mora biti jer čim izvršiš agresiju, pobjediš i pišeš povijest onda imaš pravo raditi "točne" procjene.
Ne znam kako si ti uspio izvući točne podatke i to samo na razmak od 10-ak tisuća kada se procjene kreću od 150 000 do preko milion žrtava i brojke uglavnom variraju najčešće od 400 000 do 600 000, a ti si stavio najniže moguće varijante.
Nikakve procjene nisu nakon sankcija samo od Iračke vlade, već je to izvješće napravljeno od UNICEF-a 1999 godine uz pomoć Svjetske zdravstvene organizacije te iračke vlade koja je omogućila pristup i podatke. UNICEF je organizacija u koju Iračka vlada nije imala povjerenje, no dostupili su podatke.
Druga stvar, Dennis Halliday UN-ov humanitarni koordinator za Irak od 1997-1998 je dao ostavku u UN-u nakon 34 godine nakon što je gledao ono što se događalo u Iraku u tom razdoblju do te mjere da je nazvao genocidnom politikom.
"I was driven to resignation because I refused to continue to take Security Council orders, the same Security Council that had imposed and sustained genocidal sanctions on the innocent of Iraq. I did not want to be complicit. I wanted to be free to speak out publicly about this crime.
And above all, my innate sense of justice was and still is outraged by the violence that UN sanctions have brought upon, and continues to bring upon, the lives of children, families – the extended families, the loved ones of Iraq. There is no justification for killing the young people of Iraq, not the aged, not the sick, not the rich, not the poor.
Ono najvažnije, kada se ta brojka drastičnog broja preminule djece spomenula američkoj ministrici vanjskih poslova Madeleine Albright( američkoj Židovki)
“I think that is a very hard choice,” Albright answered, “but the price, we think, the price is worth it.”
Koliko se vidjelo nije bilo njekanja, jer nemoguće da u zemlji gdje je blizu 50% populacije bilo do 15-ak godina starosti uz velike restrikcije hrane, izgladnjivanja i pothranjivanja te uz manjak lijekova, medicinske skrbi i higijenskih uvjeta koji su pogodovali razvoju bolesti. Što je najbolje sve te izjave o negirajnu su donesene nakon Iračkog rata, peruzimanja vlasti i "korekcije" od strane Amerikanaca.
Smrtnost djece poraste u većini nerazvojenih zemalja čim poraste inflacija na svjetskoj razini za nekoliko brojki, a kamoli uz udar sankcija kakav je imao Irak 90-ih. Reći da su brojke ostale na istoj razini je smiješno tj. više tragično kako doslovno tako i preneseno.
