da jedan normalni urednik vodi neki sportski list, odma bi se digao iznad prosjeka. ustvari ne vidim u cemu je problem. valjda i budala zna razlikovat sto je vijest, i normalni kriticki komentar u nekakvim kolumnama. za razliku od smeca koje se cita svakodnevno, i gdje misljenja lete kako vjetar puse. za sto je jedan zidak najbolji primjer... kojemu je recimo mandzukic miljama ispred kalinica, a u stvarnosti su isti kuac, talenti s povremenim bljeskovima. razlike su samo u stilu igre i nijansama. oboje moraju sredit glavu za utakmice i onda ce mozda i bit nesto od njih...

jedino objasnjenje mi je da je to ono sto se prodaje. daj narodu sto hoce, ako ima potraznje daj mu ponudu. tako da ne znam govori li to vise generalno o narodu ili samim novinama...

pa zar ti mislis da je onda normalno da on pise takve gluposti u najjacim dnevnim novinama u zemlji????

Ukrajinci su kao Hrvati

Nisu morali dugo čekati ni putovnice ni torbe, brzo su krenuli prema autobusu. Nisu bili spremni razgovarati s hrvatskim novinarima. Većina ih je nabila šilterice na glavu, prolazila gledajući u pod.

– Žao mi je, ne mogu sad – sve je što je rekao Andrij Ševčenko koji je mirno čekao torbu, a onda iskusno, znajući da ga čekaju novinari, posljednji izašao iz bescarinske zone i pohitao u autobus. Dio igrača baš je tada telefonirao, dio je imao slušalice na ušima...

Samo je jedan igrač stao i barem fakultativno odgovarao na pitanja.

– Ne želim govoriti o vašim igračima pojedinačno, vaša je snaga organizirana igra. No, i mi smo takvi, pa će biti teško. Nismo ovamo došli po bod, ne bismo njime bili zadovoljni, došli smo po sva tri – kazao je Jevgenij Levčenko.

U trenucima kad je autobus s Ukrajincima napuštao krug zračne luke pistu je dotaknuo zrakoplov iz Pule. Točno 40 minuta nakon Ukrajinaca Slaven Bilić doveo je svoje igrače u Zagreb.

I nisu se nimalo razlikovali od Ukrajinaca, osim po boji opreme. Sad su momci u hrvatskim reprezentativnim obilježjima samo odmahivali rukom, baš tada su se i oni nekome mobitelom morali hitno javiti. Najpristojniji je bio izbornik Slaven Bilić koji se barem srdačno pozdravio.

– Super je bilo u Rovinju, sve je u redu – kratko je rekao.

Da, pristojan je uvijek i glavni tajnik saveza Zorislav Srebrić.