FAKE & SPIN: Suze Novaka Đokovića

Slavni teniser nikada nije komentirao presudu Ratku Mladiću. Uprkos tome, više je lažnih vijesti u kojima se može pročitati suprotno

Prošlo je tačno sedam dana od presude Ratku Mladiću, ali ta tema još uvijek ne napušta naslovne strane portala, posebno u domeni lažnih vijesti. Mladićeva presuda je svakako idealan teren za brojne manipulacije, što u atmosferi zahuktavanja predizborne godine najprije pogoduje političarima koji svoju političku platformu zasnivaju na “zaštiti interesa” svog naroda, o čemu smo i pisali u protekloj sedmici.

Međutim, ovog puta posebno je interesantan fenomen pripisivanja lažnih izjava poznatim osobama koje nemaju afinitet prema političkim nastupima. Tako se na portalu DN-vijesti 24. novembra pojavio članak naslova “NOVAK DJOKOVIC LJUT NA SVOJ NAROD, KROZ SUZE PORUCIO. STIDIM SE ONIH KOJI PODRZAVAJU RATKA MLADICA UBIO JE HILJADE I HILJADE DJECE”. Članak u tri reda, koliko se autoru ove lažne vijesti izgleda dalo da napiše, tvrdi da je Đoković poručio “pred svjetskom televizijom” da se stidi onih koji podržavaju mladića i da “ko god nije preživio rat, ne zna u stvari kako je to”. Na kraju se, u rečenici bez tačke, spominje “i ljudska pa i božija kazna”, što bi trebalo da stvori sliku krajnje emotivnog i do ruba suza natjeranog Đokovića.

Marginalni portali

Novak Đoković, naravno, nije izjavio tako nešto u protekloj sedmici. Štaviše, nemoguće ga je pronaći i u jednoj vijesti o Mladiću, niti se Đoković ikada otvoreno bavio političkim ili društvenim pitanjima u našoj regiji. Svejedno, ovu vijest su prenijeli brojni drugi marginalni portali, pa je tako na portalu Dijalog najčitanija, dok je sajt iBalkan.net 27. novembra odlučio da ode korak dalje, ubacujući ovu navodnu Đokovićevu izjavu u intervju koji je Đoković dao YouTube autoru Lewisu Howesu 19. novembra. Intervju naziva “Novak Đoković o tome kako je postao #1 u svijetu i prevazišao prepreke sa Lewisom Howesom” (“Novak Djokovic on Becoming #1 in the World and Overcoming the Odds with Lewis Howes“) u 25. minuti sadrži dio u kojem Đoković govori o svom susretu sa izbjeglicama u okviru svoje funkcije ambasadora UNICEF-a. Ali u njemu nema govora o bilo kojoj političkoj ličnosti iz naših krajeva, dok je jednostavnom pretragom lako ustanoviti da je kompletan tekst o ovom intervjuu koji je iBalkan.net “napisao” u stvari copy/paste teksta srbijanskog portala Noizz. Đoković jeste zaplakao u kontekstu izbjeglica, i jeste spomenuo svoje djetinjstvo i činjenicu da je imao prijatelje koji su bili izbjeglice usljed ratova u bivšoj Jugoslaviji, ali Mladića spominjao – nije.

Zašto ovakvi članci fasciniraju čitaoce do te mjere da zanemaruju činjenicu da bi priča o presudi Mladiću bila presedan kada je u pitanju Đoković? I kako objasniti želju javnosti da zna šta u svoje slobodno vrijeme o političkim pitanjima misle javne ličnosti čija zanimanja nemaju dodira s ovim temama? Odgovor treba tražiti u našoj društvenoj stvarnosti, ali i samim društvima. Ako je svako ljudsko biće “zoon politikon“, kako je to rekao Aristotel, onda je u zemljama u regiji, nastalim etnonacionalnim podjelama koje su dovele do fragmentiranja Jugoslavije – i to na krajnje traumatičan način – ta potreba da svako bude otvoren po pitanju svojih političkih stavova daleko izraženija. A kada je ličnost javna, onda ne samo da se očekuje već i zahtijeva da i njihova politička afilijacija bude opštepoznata. Drugi dio problema leži u činjenici da su se slične javne ličnosti itekako bavile politikom u proteklih 25 godina, a počesto i onom ultranacionalističkom, gdje je očit primjer, recimo, Bora Čorba. Neki su na njima izgradili čitave karijere, poput Marka Perkovića Thompsona. Sučeljeni s takvim pojavama, apolitične javne ličnosti poput sportista ili zabavljača krajnja su suprotnost ustaljenom modelu.

http://analiziraj.ba/2017/11/29/fake-spin-suze-novaka-dokovica/