Na terenu nije dugo izdržala, tri gema protiv Serene Williams, ali će, siguran sam, potrajati kod ovisnika Playboya. Onih koji čitaju, gledaju, skupljaju i drže na zidu iznad kreveta. Amerikanka Ashley Harkleroad će se pojaviti, zasad ne znamo kako, totalno ili djelomično, u kolovoškom izdanju Playboya. Prva tenisačica u Playboyu, iako se na neki način skinula i Anastazija Miskina, ali ne - totalno. I ne u Playboyu.

I dok je Harkleroad spremna i “ponosna na svoje tijelo”, njena suparnica iz prvog kola Serena Williams ne bi otišla toliko daleko.

- Zasad ne bih otišla toliko daleko, za tako nešto treba puno hrabrosti. Sretna sam zbog nje.

Neće biti jedina. Katarina Witt je bila instant-hit, Harkleroad je, barem tako kaže, prepuna samopouzdanja.

Rafael Nadal je na tragu Björna Borga. I Paula Aymea, ako se to računa. Ayme je, naime, prvi osvojio četiri RG-a za redom, ali bilo je to 1897-1900. kad su ovdje igrali samo Francuzi ili članovi nekog francuskog kluba. Drugi, ili zapravo prvi koji je to napravio, bio je legendarni Šveđanin Björn Borg 1981. godine. Treći bi mogao biti Nadal.

Španjolac je neporažen u Roland Garrosu, prvi u open-eri nakon Matsa Wilandera (1982) koji je u prvom pariškom nastupu otišao do kraja. No, iako je najbolje što se dogodilo tenisu na zemljanim terenima nakon Borga, ne voli usporedbe.

- Bila su to drukčija vremena, nemojte me uspoređivati s Borgom. Vidio sam neke stare filmove, što me učvrstilo u uvjerenju da ne treba uspoređivati generacije.

Opisati nije lako, ali što je na kraju lako s Rokom Karanušićem? I tako tri sata i 35 minuta. Čisti teniski mazohizam.

- Je, moglo bi se tako nazvati.

Tri sata i 35 minuta. Za poraz u pet setova. Iako smo ovog puta svi bili sigurni da iza Roka Karanušića neće ostati “dogodilo se jednog dana u Wimbledonu”. Jedina pobjeda na Grand Slam turnirima u 8 pokušaja. Protiv dobrog, starog Rainera Schüttlera, nekad 6. tenisača svijeta.

- Je, nekakav oblik teniskog mazohizma.

Ovo je nemoguće pisati. Gdje početi, gdje završiti? Igrali su pet setova, svih pet je moglo otići na stranu Karanušića. I kad se napokon dovukao do petog seta, nakon što je propustio četiri break-lopte u prvom gemu, poslao je poruku.

- Sad ću izgubiti set za 28 sekundi. I 6:0.

Nije bio daleko. I onda ovakav kraj...

- Ponekad se pitam što sam tamo radio tri i pol sata. Igrao sam protiv sebe, za sebe, protiv njega, za njega. Rezultat se okretao kako vjetar puše.

Upravo tako. U prvom setu je imao dvaput break, samo da odmah gubio servis. I pet gemova za redom od vodstva i servisa (3:2). Nisam siguran da je Argentinac Maxi Gonzalez kriv. Ni zaslužan. Drugi set? Drugi ga je valjda uništio, iako to nije lako reći za Roka. Sve je on u stanju napraviti. Za sebe i za drugog, bez obzira na rezultat. Zato mi je bilo mučno kopati po statistici, iako je tu bilo svega. I 24 break-lopte, osam raliziranih. E, sad taj drugi set. Dvije break-lopte za 5:3. Ništa. Tri set-lopte. Ništa. Naravno, do tie-breaka nije došao. Ali, začudo, nije odustao, iako je od Roka teško očekivati kontinuitet. To jednostavno nije on.

- Je l’ mi žao? Što ću sad o tome razmišljati.

A zašto je to tako? Preteško pitanje. To je pitanje faza, a Roko Karanušić je poput Londona iz najgorih dana. Četiri godišnja doba, ali ne u jednom danu. U jednom gemu.

- Kad bih mogao objasniti. Negativan, ludilo, scene, drama, kaos. Ako ne osigram kako sam zamislio.

Kaos je vjerojatno najbolja riječ. I kad je bio down and out, Karanušić je dobio treći set. I četvrti u kojem je Maxi Gonzalez imao 3:1 i loptu za dvostruki break. Roko je odjurio do petog, izgubio prva dva gema, vratio se i - nestao.

- I to sam se pitao, što mi uopće radimo na terenu.

Priča njegove karijere. Sumnjam da će se promijeniti. Tko zna zašto. Kakva šteta. Koliko smo to samo puta napisali.