Mislin stvarno ko je ruzniji na ovoj fotki?

Nikola Pilić: Ne želim Srbima davati savjete protiv Hrvata

1/4/2008 u 17:07 Piše: Igor LISICA


Poznata je priča o četiri splitska teniska mušketira, no samo je jedan prvi, onaj od kojega se bilježi trofejna povijest bijelog sporta u gradu pod Marjanom. Nikola Pilić uveo je Split na tenisku kartu svijeta, a "njegovi" sljedbenici s terena na Firulama legendu o najsportskijem gradu s vremenom su nadogradili.

- Može se reći da sam ogromnom željom za uspjehom, u tada skromnim uvjetima, uspio probiti led. Poslije, kad sam imao 30 godina, još uvijek sam igrački napredovao: sa 35 sam dogurao do finala Roland Garrosa, sa 40 nastupao na travi Wimbledona, a sa 57 i 58 godina osvojio ATP turnir "over 45" u Baden-Badenu, nagradnog fonda 100.000 dolara. I tek tada, kad sam bio najstariji, ali i najluđi, rekao sam - dosta! - na početku razgovora Nikola Pilić kratko se osvrnuo na svoj sportski put.

Potom ste se okrenuli trenerskoj karijeri...

- U Münchenu sam pokrenuo tenisku Akademiju koja dan danas radi odlično, a devet trenera, uključujući mene, gotovo je svakodnevno u pogonu, prenoseći svoja znanja mladim sportašima sa svih strana svijeta. Istovremeno, u mojih 16 godina vođenja njemačke Davis Cup reprezentacije, ubacio sam čak 37 njihovih igrača u Top 100: 38. je bio Ivanišević, 39. Đoković, a posljednji 40., Latvijac Ernests Gulbis. Dakle, u ukupno 27 godina moga trenerskog rada, ubacio sam 40 igrača među 100 najboljih na svijetu. Velik rad i velika strast pritom bili su nužni faktori uspjeha u ovom poslu.

Spomenuli ste Gorana Ivaniševića. Upravo je on ponovo uzburkao strasti osvrnuvši se nedavno na poznatu aferu oko izborničkog mjesta. Pritom se u nekoliko rečenica dotakao i Vašeg imena.

- Ne bih posebno komentirao Goranove izjave. Činjenica je da je on dugo vremena bio prvo ime reprezentacije te sam upravo na njegov poziv došao za hrvatskog izbornika. Također smatram da je na osnovi igračkih postignuća zaslužio da bude s nama u Bratislavi na finalu Davis Cupa protiv Slovačke. No unatoč tome tada nije mogao računati na mjesto u "dublu" ispred Ljubičića ili Ančića koji tijekom cijele godine nisu izgubili ni jedan meč. Čvrsto sam se držao one - nikada ne mijenjaj tim koji pobjeđuje.

Ipak, u cijeloj priči Ivanišević posebno apostrofira Vašu navodnu tadašnju najavu da ćete nakon finala napustiti funkciju izbornika te dalje ističe kako "Pilić nikada nije jasno rekao - ja odlazim - već je svaka njegova izjava glasila – vidjet ću, možda..."

- Da, Goran također spominje nekakve ugovore između mene i HTS-a, što nema veze sa stvarnošću, a vrlo se lako može provjeriti. Prava je istina da sam nakon osvajanja Davis Cupa predsjedniku Saveza Radimiru Čačiću rekao: "Nakon pet godina na čelu reprezentacije došao sam na Mount Everest i moja misija time je završena". S druge strane Goranu sam ponovio: "Tisuću sam milja fizički i psihički od ekipe, preuzmi izborničko mjesto". No to se nije dogodilo. Zašto? Nemam pojma! To je čisto njegova stvar i samo on zna u čemu je bio problem.

Između ostalog jedna od Goranovih "strelica" izravno je gađala u najosjetljivije mjesto - međuljudske odnose. Prema njegovim riječima "idile među igračima nikada nije bilo, vladala je tek netrpeljivost".

- Atmosfera u timu tada je bila izuzetno snažna, motiv da se pobjeđuje bio je velik, i da nije bilo tako sigurno ne bismo ni otišli do kraja. Sve drugo samo su prazne priče. Pritom ne poričem opće poznatu činjenicu da je Ljubičić igrao godinu života. Kad se danas osvrnem na taj period, osjetim ponos što smo osvojili Davis Cup te se mogu pohvaliti da sam jedini čovjek na, kako Splićani kažu, ovoj našoj "baloti" koji je to postigao s dvije različite reprezentacije.

Od nedavno ste se uhvatili dužnosti savjetnika u srpskoj reprezentaciji...

- Novak Đoković molio me pola godine da im pomognem reprezentaciju dovesti u red. Trebao im je čovjek koji ima iskustva, kojeg će svi respektirati, koji će izgraditi toliko potrebnu disciplinu... Nakon duljeg razmišljanja, odlučio sam prihvatiti ponudu. Rezultati su vrlo brzo bili vidljivi, ušli smo u Svjetsku skupinu Davis Cupa, a u prvom kolu protiv Rusa u Moskvi, unatoč bolesti čak četvorice igrača poraženi smo s tijesnih 3:2. U normalnim okolnostima vjerujem da bi rasplet bio drugačiji, Rusi su nas tada vidljivo respektirali.

S obzirom na trenutnu vrijednost hrvatskih i srpskih tenisača, u skoroj budućnosti moguće je očekivati međusobni dvoboj ovih reprezentacija u okviru Svjetske skupine Davis Cupa. Kako ćete se postaviti ako do toga dođe?

- Mislim da bi to bila jedina okolnost zbog koje bih odbio biti na usluzi srpskom timu, i to iz jednostavnog razloga što ne mogu biti protiv Hrvatske. Tko bi bio bliže pobjedi? Teško je reći. Bio bi to uistinu neizvjestan meč u kojem bi možda presudno bilo gdje se igra i na kojoj podlozi. Ipak, objektivno gledajući, Srbija bi s trećim igračem svijeta, Novakom Đokovićem, i izuzetno kvalitetnim "dublom" bila u maloj prednosti, dok, s druge strane, Hrvatska bez Ljubičića okreće novu stranicu, s mladim snagama Ančićem i Čilićem u prvom planu. Međutim, u Davis Cupu nema pravila jer da ga ima, onda Hrvatska 2005. vjerojatno ne bi bila otišla do kraja. Tada smo na startu dobili SAD koje prethodno 106 godina nisu izgubile prvo kolo na svom terenu.

Tenis u Njemačkoj nakon odlaska Borisa Beckera i Steffi Graf nikako da stane na svoje noge. Nedostaju istinske zvijezde, nema značajnih rezultata...

- Dodao bih u to društvo i Michaela Sticha s kojim smo 1993. osvojili Davis Cup, ali bez Beckera u momčadi. Zasigurno, to je generacija tenisača kakva će se teško ponoviti u idućih 300 godina. Danas je, pak, situacija doista nezavidna. U muškoj konkurenciji, s Haasom i Kohlschreiberom, Njemačka stoji još kako-tako, dok je kod žena stanje znatno lošije. 

Zauzeti ste brojnim obvezama, prvenstveno oko teniske Akademije. Ipak, pronađete li vremena za posjet Splitu?

- U Hrvatsku navratim nekoliko puta godišnje, najčešće u Opatiju gdje uistinu uživam u odmoru. Što se Splita tiče, s vremenom je sve manje razloga za posjet rodnom gradu. No pravi sam Splićanin - rođen u Varošu, u Kamenitoj ulici, stoga veze između mog grada i mene nikada ne mogu do kraja popucati - kaže Pilić.


O BORISU DVORNIKU

Borisa sam jako dobro poznavao, živjeli smo 50 metara jedan od drugog, on u Omiškoj ulici, ja u Prvoboraca (današnja Kralja Zvonimira). Vršnjaci smo, pa smo u doba naše mladosti često zajedno igrali na balun, a jasno, poznajem ga jako dobro i kao umjetnika. On je isto što i Miljenko Smoje, samo na drugi način. Dok je jedan pisao, drugi je glumio. Pritom za Borisa nije postojala uloga s kojom se nije mogao nositi, bio to vlaj, Splićanin, partizan, gospodin... Po meni, bio je najbolji hrvatski glumac svih vremena, izvanredan, snažna karaktera. Legenda. Izuzetno mi je žao što je otišao – tihim glasom priča Pilić.

O TENISKOM KLUBU SPLIT...

Kad se nekome u svijetu tenisa kaže da su u krugu od 500 metara iznikla četiri Top Ten igrača - Franulović, Ivanišević, Ančić i Pilić - onda te gleda pomalo čudno, s nevjericom. Teniski klub Split bio je pravi rasadnik talenata, što u posljednje vrijeme, barem se meni tako čini, više nije slučaj. No isto tako treba biti realan i reći kako je u današnjoj, izuzetno snažnoj konkurenciji, teško izbaciti igrača svjetske vrijednosti - mišljenja je Pilić.

E stari prodnja opet okrece stvari sto je rekao nakon Bratislave....

Nadal talked about the plane ride in his blog at tennis.com:



I have had some questions about the passengers in that plane and I think it is no secret that I asked Ana Ivanovic and her team to join us. I knew she had some problems to find a ticket to Miami, she was on a waiting list and we had room left so I thought I could ask them to join us. The tournament also thought it was OK and they actually supported the idea so everyone happy. I remember Roger gave me a ride from Montreal to Cincy last summer and I know how it feels to be stuck in a place when you want/have to leave to play the next tournament. I didn't know much Ana before that but now that I had the chance to meet her during the flight I think she is a very nice person, a really nice person. Also her mother and her physical trainer who all flew with us and it was very nice to meet them too.

Onaj filmic o slicnostima je fenomenalno napravljen, al ne mogu se otet dojmu da Fedjo jako podsjeca na Zorana Alimpica, a i Damir Kedjo na Noleta. Evo pa se uvjerite sami hehe

Filmic o Miamiju-gledajte od 21 minute. Je Djoka umisljen hahah. Ajde sine moj da nisi pun ka brod bas bi te oblijetale hahhahah. 
http://dnevnik.hr/bin/video.php?media_id=116488&section_id=10000&subtype_id=5&subtype=redcarpet