Srebro - hrvatska navika

Siniša Rogulj vrlo rado se odazvao pozivu da za Sport Net prokomentira upravo završeno Europsko prvenstvo juniora u Zadru. Stručnjak je to koji godinama radi s mlađim uzrastima, a pod njegovim su vodstvom petrinjski kadeti, nakon 3 godine uzastopnog napredovanja, dosegli najviši rang natjecanja: ove su godine nastupali u A1 košarkaškoj ligi. Zajednički smo pripremili ovaj osvrt.

Priprema
Iznad svega, ovaj uspjeh naši juniori mogu zahvaliti opsežnim pripremama. U očekivanju reprezentativnih obveza, a odmah nakon završenog juniorskog prvenstva, počeli su s raznim oblicima priprema: pojedinačni rad, rad u grupama, turniri, fizičke i taktičke pripreme, pripremne utakmice. U tri mjeseca naši su juniori sve podredili da bi se dostojno predstavili na Europskom prvenstvu. Sjećate li se kad se naša seniorska reprezentacija pripremala tri mjeseca? Ni mi... Očekivanja
S obzirom na prošle uspjehe na Europskim prvenstvima (u zadnja 4 prvenstva uvijek u finalu, jednom čak i osvajači), mnogi su i prije samog starta očekivali visok plasman. Svima je bilo jasno kako imamo talentirane igrače visokog potencijala. No znamo kako je područje rada s mladim igračima, kao i oni sami, vrlo osjetljivo. Može se desiti da ste jedne godine prvaci, a već sljedeće jako nisko. Stoga su se mnogi s pravom pitali koliko možemo - da li će dečki pokazati sve što mogu, hoće li izdržati pod pritiskom velikih očekivanja, da li je gospodin Pulja sve detalje posložio u smisleni mozaik?

Tendencije
Napad - čemu se teži? Američkom stilu, moglo bi se reći: igri bez shema, igri na puno kontranapada, sve se svodi na igru jedan na jedan, dva na dva, najviše tri na tri. Nepostojanje strogo zacrtanih pravaca kretanja u napadu i davanje visokog stupnja slobode igračima osobito je pogodovalo oslobađanju kreativnosti. Toliko poznate u naših košarkaša. I inače, u sportaša. Što se prioriteta tiče, rame uz rame, išli su rezultat i razigravanje igrača. Naši su dobro pratili te tendencije, Pulja je rotirao 10 igrača, a dao priliku svima.
Obrana - čemu se teži? Konačno smo na djelu, i kod naših, vidjeli - prihvaćanje europskih načela u obrani. Koliko je kreativnost važna u napadu, toliko je voljni moment bitan u obrani. Naši su to shvatili: nije se igralo tipično balkanski, igralo se angažirano, s puno volje: udvajanje (ponekad i utrajanje) na vanjskim igračima, sprječavanje jednostavnog protoka lopte od niskih prema visokim igračima. Dobar dokaz je primljenih 66 koša u 50 minuta finala. Dok se povremeno igrala zona, obrana jedan na jedan, je na ovom prvenstvu praktički - izumrla. Desila se prezentacija moderne obrane - kolektivna obrana, pomaganje tj. igra u odnosu i na loptu i svog igrača. Finale
Šteta što sjajnu igru naši dečki nisu okrunili i naslovom prvaka. A tako je malo nedostajalo. Ne može se odagnati misao: "Pobijedili smo sami sebe"; u završnici nismo realizirali 2 otvorena šuta i primili smo tako jednostavan, odlučujući koš - po dubini. Kao da smo psihološki pali, kao da smo dali danak neiskustvu, tremi. No nemamo pravo ništa im zamjeriti: uz svu tu mladost dečki su se trudili, dobro su radili - dali su sve od sebe. Naši pojedinačno
Toni Dijan. Svojom igrom na poziciji tri i četiri najviše obećava. Vrlo skočan, odlična koordinacija, laka promjena smjera kretnje s loptom, jako dobro trči kontranapad, u prvoj petorci prvenstva.
Zoran Planinić - prva petorka prvenstva, dokazan kao junior, jak u igri jedan na jedan, dobra obrana. Nedostaje mu preciznost iz slobodnih bacanja i selekcija šuta. Malo problema s promjenom smjera. Daljnjim dobrim radom imati ćemo nasljednika kalibra, recimo, Komazeca.
Marko Popović - velika brzina, dobra tranzicija, precizna trica, dobre dubinske lopte. Najbolji asistent prvenstva čime je potvrdio odličan pregled igre. Ponekad dribling previše.
Krešimir Lončar - ogroman potencijal. Dva velika problema: trenira u Benetonu. Dakle, nema utakmica i ponovljena je bezbroj puta učinjena greška krive procjene kvalitete igrača? Zašto smo ga "pustili van"? Inače, solidan i licem i leđima prema košu, robustan, dobar u igri dva na dva, garantiram da bi s malo više utakmica bio u prvoj petorci mnogih naših klubova.
Još obećavaju Vrsaljko, braća Gligora, što ne znači da i drugi neće doseći košarkaške vrhunce. HTV
Možda i najlošije segment na prvenstvu. Loša popraćenost - gotovo bez jednog direktnog prijenosa, neke utakmice nismo mogli popratiti ni u snimci, "divlji" termini. Što još dodati - možda HTV komentatora koji se bez srama upleće u struku ("...mislim da bi zonu trebalo zabraniti") ili potenciranje teniskog finala Umaga nauštrb finala Europskog juniorskog prvenstva. Zar košarkaško finale, održano u našoj zemlji, s našom reprezentacijom u finalu, zaslužuje snimku u termin koji priliči "filmovima za odrasle". Koliko je navijača diljem Hrvatske, odustalo od finala baš zbog termina kasno u noć? Pridonosi li to povećanju popularnosti košarke a i HRT-a? Mislimo da ne, a potvrđuje se dojam kako se košarka baca u drugi plan. Ukupna ocjena
Dobra ocjena se može dati u tek dvije riječi - izjednačeno i kvalitetno. Od 12 reprezentacija, 11 ih je bilo u igri za plasman u drugi krug natjecanja sve do zadnjeg kola. Tek su Bugari bili znatno lošiji od ostalih. Francuska se prezentirala kao odlična ekipa koja, ako bude igrala zajedno, ima golem potencijal za stvaranje i jake seniorske ekipe. Grci imaju dobru perspektivu. Najveća su razočaranja: Rusi, Jugoslavija i Španjolska, a s obzirom koliko ulažu u košarku. Organizacija na vrlo visokom nivou, od mnogih sportskih uglednika domaćin je pohvaljen upravo u ovom planu. Posjeta gledatelja vrlo dobra, što je potvrdilo Zadar (uz Kaunas i Varese) kao veliki košarkaški grad koji i stvara ogroman broj mladih košarkaša.