Splitska fešta ne jenjava, preko 50 000 ljudi slavilo na Rivi

Odmah nakon posljednjeg zvižduka suca Gorana Marića u Varaždinu, kada je postalo izvjesno da je Hajduk nakon 6 godina vratio titulu prvaka države u Split, započela je fešta. Automobilske i brodske trube stvorile su šušur kakav samo Split može stvoriti, a učas se rijeka navijača slila prema centru grada. U srcu Dioklecijanove palače, svaka kaleta, svaka pjaceta i uličica imale su svoju feštu, a glavnina najraspoloženijih okupila se na Trgu braće Radić (bivši Voćni trg), gdje su štekati nekoliko kafića ubrzo postali poprište navijačkog delirija. Sa razglasa su prašile navijačke pjesme, a nekoliko stotina onih koji su uspjeli ući na pjacetu stvorilo je ugođaj dostojan brazilskog karnevala.

Foto: Baldo Leburić

Ono što je najviše privlačilo pažnju jest činjenica da slavlje nije razdijelila nikakva granica, ni dobna, ni spolna, pjesmu su podržavali i muškarci i djevojke, djedovi i bake, klinci i klinceze na ramenima svojih roditelja. Bilo je prekrasno gledati tu skupljenu pozitivnu energiju ljubavi prema svom gradu, svom Hajduku. Oko 22.30 pjesma se prenijela na poljudski stadion, gdje su u lancu automobila i motora trebali stići igrači i vodstvo kluba, koji su sletjeli u zračnu luku.

U Resniku ih je dočekalo desetak tisuća grla, stotine bengalki, pjesma, suze radosnice. Put prema Splitu predstavljao je problem, jer su obje ceste bile doslovce zakrčene automobilima i ljudima koji su čekali prolazak svojih junaka. Ipak, autobus s igračima uspio se probiti do stadiona, gdje se oko 23 sata već okupilo možda i preko 15 000 ljudi, koji su pjevali i čekali. I dočekali trenutak kad su igrači doslovce izneseni iz autobusa i na ramenima navijača stigli na travnjak. Nažalost, loša organizacija nije uspjela osigurati da se travnjak isprazni, preplavilo ga je već nekoliko stotina Torcidaša, koji su donekle pokvarili užitak svim onima koji su na tribinama čekali proslavu zajedno s igračima. No, pjesme i slavlja nije nedostajalo, gotovo sat vremena klicalo se Hajduku, Splitu, Dalmaciji.

Foto: Baldo Leburić

U ponedjeljak je za 19 sati zakazan nastavak proslave na splitskoj Rivi, a mnoštvo automobila iz Zadra, Drniša, Dubrovnika, Makarske, Sinja, Imotskog, i obližnje Hercegovine, brodova sa svih dalmatinskih otoka, već u ranim poslijepodnevnim satima stiglo je u Split. Na Rivi su se izmjenjivale splitske estradne zvijezde, koje su pjevale Hajduku u čast, od Daleke obale, Dražena Zečića, Pere Panjkovića, Tedija Spalata, Nevere Slavena Bilića, Ive Amulića, Tutti Fruttija, do nezaobilaznog Zadranina hajdučkog srca - Mladena Grdovića. Preko 50 000 ljudi svih generacija pjevalo je i plesalo u čast Hajduka, a apsolutni hit proslave bila je popularna stara pjesma Novih fosila čiji je refren "Šuti samo šuti, šuti moj dječače plavi..." odzvanjao iz svakog kutka i svake uličice Dioklecijanova grada.

Igrači Hajduka negdje oko 19.30 sati pojavili su se na bini, zajednički obojane kose u bijelo - srebrnu boju, predstavljeni jedan po jedan. Najviše pljeska zaradio je mladi Vinkovčanin Ivan Bošnjak, koji je svojim srcem osvojio srca navijača "bijelih" kao vjerojatno rijetko koji pridošlica u bijeli dres, a najveću nagradu dala mu je Torcida - predavši mu u ruke trofej "Hajdučko srce", kojeg navijači Hajduka poklanjaju najborbenijem igraču Hajduka tijekom sezone. Nakon toga igrači su otišli na prijem kod gradonačelnika, a mnoštvo je onim splitskim šaljivim stilom primjetila da je to najbolje mjesto za skriti igrače od gužve, jer zapravo većina ni ne zna tko je splitski gradonačelnik...

Foto: Baldo Leburić

Deseci tisuća dobro raspoloženih Splićana i njihovih gostiju iz cijele Dalmacije (službeni spiker objavio je da su Hajdukovi posebni gosti rukometaši Metkovića i vaterpolisti Juga) nastavilo je slavlje do duboko u noć. Pjesma, veselje, nepodijeljena radost, teško je bilo isčitati sve emocije koje su se pojavljivale na licima svih onih kojima je Hajduk u krvi.

I koliko god klubova na svijetu bilo, svi će morati iskreno priznati da oko Hajduka "kruži" nešto posebno, nešto što je teško, nemoguće pronaći bilo gdje na kugli zemaljskoj. Na nekoliko dana zaboravljene su sve brige, nitko više ne razmišlja o poslu, ispitima, stečajevima, politici, mirovinama, dječjim doplatcima, socijalnim iskaznicama... Hajduk je jedino što je svima u glavi, priča se samo o hladnoj egzekuciji Ivana Leke u Varaždinu, "kralju Bubalu", "Pleti svemogućem", srcu Ivana Bošnjaka, Darka Miladina, mirnoći Ante Miše, atrakcijama Popaja Deranje... Stranke danas ne postoje, problemi su na nekom drugom mjestu, samo Hajduk živi vječno, a sve drugo prolazi!