Ponosni put do slave (2)

Ono što je obilježavalo dosadašnja dva hrvatska nastupa na Olimpijskim igrama, bili su dobri rezultati u momčadskim sportovima. Jedinu pojedinačnu medalju dosad izborio je Goran Ivanišević u Barceloni (broncu), a preostale tri medalje bile su rezultat “momčadskog rada”, košarkaši, rukometaši, vaterpolisti, a tu ćemo pridružiti i teniski tandem Ivanišević - Prpić. Sada, međutim, najviše veselja očekujemo od pojedinaca.

Od vaterpolista se očekuje medalja (Snimio: Dražen Patarčić)

Nekako najveći žal ostaje za činjenicom kako naši zlatni rukometaši iz Atlante, neće imati prigodu braniti olimpijsko prijestolje. Međutim, u obranu srebra od prije četiri godine - kreću naši “dupini”. Velika nadanja hrvatski sport polaže u aktualne olimpijske i europske viceprvake, za koje plamti pritajena nada da konačno mogu otići i korak više, do najuglednije stepenice pobjedničkog postolja. Hrvatski vaterpolo na svojoj je najvišoj točki, momčad Nevena Kovačevića je zrela, snažna i sposobna upravo za najveće domete, pa zašto im stoga te domete ne postaviti?

Konkurencija je poznata, u prvom redu europski prvaci Mađari, s kojima uvijek imamo najviše problema, te olimpijski šampioni Španjolci. Ove su nas dvije momčadi pobjeđivale u finalima zadnjih natjecanja, pa su nam u neku ruku i “dužnici”, bolje prigode za “osvetu” nema. Uz njih, tu su i uvijek snažni Jugoslaveni, Talijani i Rusi, a iz prikrajka vrebaju domaćini Australci i reprezentacija SAD-a. Ipak, smjeli bismo se kladiti da će medalje biti podijeljene između Europljana, a među njima uistinu vladaju nijanse. Nadajmo se da će naša nijansa biti najmoćnija...

Najveća plivačka nada - Gordan Kožulj (Snimio: Dražen Patarčić)

Od bazena u Sydneyu očekujemo mnogo, jer konačno imamo i plivače koji su konkurentni samom svjetskom vrhu. Naša prva “violina” je Gordan Kožulj, europski i svjetski prvak na 200 metara leđno, čovjek s trećim rezultatom svih vremena na toj dionici. Od Kožulja se ne očekuje ništa više od njegove realnosti, da ispliva u skladu sa svojim mogućnostima i medalja je u džepu. Naravno, Olimpijske igre nešto su sasvim drugo od Europskih i Svjetskih prvenstava, ovdje svi dolaze s najvišim ambicijama i najbolje pripremljeni, pa zadatak neće biti nimalo lagan.

Velike stvari mogle su se očekivati i od Miloša Miloševića, koji je, međutim, odustao od nastupa na 200 metara delefinovim stilom, dionici u kojoj je u samom svjetskom vrhu. Mići su ovo vjerojatno posljednje Igre, propustio je i Europsko prvenstvo zbog nespremnosti, pa bi njegov bolji plasman mogao biti uključen tek u rubriku “ugodna iznenađenja”. No, biti će sigurno od velike pomoći u štafeti 4x100 mješovito, kao i u 4x100 slobodno.

Od ostalih plivača, jako je nezahvalno izdvajati favorite ili iznenađenja, jer većina njih je sposobna jako ugodno iznenaditi (Marko Strahija, Krešimir Čač, Marijan Kanjer, Smiljana Marinović), a za druge će Sydney biti prikupljanje iskustva za budućnost (Duje Draganja, Ante Mašković, Vanja Rogulj, Petra Banović, Tinka Dančević). Plivači su, nakon atletičara, naša najbrojnija ekipa, koja bi nas mogla obradovati s mnogo državnih rekorda, možda i pokojom medaljom.

Kad bismo ovaj pregled radili kronološki, na prvo bi mjesto morali staviti Nikolaja Pešalova, koji će u boj za medalje krenuti već drugog dana Igara. Ovaj “bugarski Splićanin” zapravo je i najveća “garancija” trofejne Olimpijade za hrvatski sport, jer je Pešalov svjetska zvijezda u kategoriji do 62 kilograma, svjetski rekorder i jedan od najvećih dizača današnjice. “Hrvatski Zidane”, kako ga je od milja nazvao predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak, aludirajući na njegovo nehrvatsko podrijetlo, aktualni je europski prvak u trzaju, viceprvak u izbačaju, te čovjek s najviše podignutih kilograma u povijesti tog dvodiciplinskog Olimpijskog biatlona (325). Znajući da su najžešći konkurenti mahom iz Europe (Turci, Bugari, Rusi...), jasno je da je “Niki” sposoban za najviše domete. Ima i još jedna “sitnica” koja će mu dati dodatan motiv - Pešalov je nositelj dviju olimpijskih medalja dosad, u Barceloni je bio srebrni, u Atlanti brončani u bugarskom dresu, stoga je Sydney i sam najavio kao lov na jedinu medalju koju dosad nije “dignuo” - zlato! Vjerujemo da je “Niki” već naučio stihove “Lijepe naše”...

Barbara Jelić predvodit će odbojkašice u Sydneyu (Snimio: Dražen Patarčić)

Na medalje “mirišu” i veslači, osmerac s kormilarem (Igor Francetić, Tihomir Franković, Tomislav Smoljanović, Nikša Skelin, Siniša Skelin, Krešimir Čuljak, Igor Boraska, Branimir Vujević, Silvijo Petriško), te dvojac bez kormilara (Ninoslav Saraga, Oliver Martinov), no konkurencija u veslanju je strahovita za bilo kakva obećanja. Slična je stvar i u kajak-kanuu, gdje će četvorica Hrvata vrebati što viši plasman. Američki magazin Sports Illustrated iznenadio nas je najavom da je jedna od najvećih kandidatkinja za hrvatsku medalju Nataša Vezmar u Taekwondou, što sigurno nije daleko od istine. Aduta imamo i u streljaštvu, Mladenka Malenica je u Atlanti umalo upucala finale (ispala za jedan bod), njena mirna ruka i zračna puška također su potencijal za lijepe vijesti iz Australije.

Vrlo ugodno iznenađenje ponudile su nam odbojkašice, koje će uz vaterpolste, predstavljati naš jedini momčadski sport. Kvalifikacijski turnir u Japanu bio je unaprijed proglašena “nemoguća misija”, zbog zabrane igranja za naše reprezentativke ruskog podrijetla. No, veličanstvenom borbom i igrom, predvođene najboljom odbojkašicom svijeta Barbarom Jelić, naše su igračice u prorijeđenom sastavu uspjele ono što u nekoliko navrata nije uspjevalo najjačoj momčadi - osigurati put u Sydney, gdje će predstaviti svoje srebro sa zadnjeg Europskog prvenstva.

Četvorica Splićana pokušat će odjedriti što bolje u Sydneyu (Snimio: Baldo Leburić)

U jedrenju smo sila u svjetskim okvirima gledajući rezultate iz mlađih kategorija, no bez kompleksa se i svaki naš senior može uhvatiti u koštac s konkurencijom. Karlo Kuret će biti najveća nada za dobar plasman u klasi “Finn”, među “Laserima” imamo Matu Arapova, u “470-ici” su braća Toni i Ivan Bulaja. U stolnom tenisu imamo dva velika aduta koji su u samom svjetskom vrhu. Zoran Primorac ima kvalitetu i za zlato, no zna posrnuti i od autsajdera. Tamara Boroš je najbolja “nekineska Europljanka” (veliki broj europskih reprezentacija je “kosooko”), a kao i Primorcu - najveća iskušenja očekuju je baš protiv neiscrpnog izvora “celuloidaca” - Kine. Par Boroš - Aganović također dobro kotira u svijetu, ali u bezbrojnoj konkurenciji najmnogoljudnije svjetske zemlje, teško će doći blizu postolja.

Posebno poglavlje zaslužuju tenisači. Za razliku od dosadašnjih Igara, sport u kojem imamo dvije medalje iz Barcelone u Sydneyu neće ponuditi veliki optimizam. Kod tenisača, Goran Ivanišević zaslužio je pozivnicu zbog veličine svog imena, a s obzirom na zadnje rezultate i ozljedu ramena, teško je očekivati čak i prolazak u drugo kolo. S druge strane, znajući da se radi o Goranu Ivaniševiću, nije neostvarivo ni da tenis opet stigne u zonu medalja. No, ovaj put bi za to zaista trebalo čudo. Goran je nespreman, i psihički i fizički, no nekoliko kola mogao bi gurati Ivan Ljubičić, koji je u Sydney došao s pozivnicom ITF-a. Par će činiti dvojac “veliki i mali Ivanišević”, Mariju Ančiću biti će ovo prvi pravi izlazak u seniorski svijet, nakon nedavnog polufinala juniorskog US Opena.

Silvija Talaja je trenutno naše prvo tenisko ime (Snimio: Danijel Luketić)

Kod djevojaka, oči su u pojedinačnom dijelu uprte u Silviju Talaju, dok su forma i mogućnosti Ive Majoli jasne koliko i mogućnosti para Majoli - Talaja. Mirjana Lučić još je samo “papirnato” Hrvatica, dok joj se Amerikanci ne smiluju i udijele putovnicu, stoga ni ne zaslužuje odgovor na pitanje zašto je nema u Sydneyu. Osim toga, domoljubni ponos nam ne dopušta da je zapitamo “How are you feeling today, Mirjana”...

Atletičara ćemo u Sydneyu imati najviše, no bez obzira na brojnost - teško je očekivati više od pokojeg eventualnog državnog rekorda ili polufinala. Zna se da je atletika upravo zbog Olimpijskih igara zaslužila titulu “Kraljice sportova”, jer će najviše pogleda biti uprto baš u atletiku. Iako nemamo jednog Mauricea Greenea, Segeja Bubku, Michaela Johnsona ili Merlene Ottey, ponosom nas je napunila aktualna juniorska svjetska rekorderka u skoku u vis, 16 - godišnja Blanka Vlašić, kojoj će Sydney, nadajmo se, biti odskočna daska za veliku svjetsku karijeru. Hrvatska atletika u Sydneyu ponudit će spoj mladosti i iskustva, na jednoj strani Dragana Mustapića, Branka Zorka, Stevimira Ercegovca..., na drugoj spomenutu Blanku, Kristinu Pericu, Ivanu Brkljačić te mlade i agresivne muške štafete na 4x100 i 4x400 metara. Svako finale bilo bi ravno medalji i to - zlatnoj.

Ruku na srce, gledajući zbirno, naša je ekspedicija slabija od onih na prošlim Olimpijadama. Ali samo na papiru, jer ova 93-člana momčad sposobna je održati niz hrvatskih medalja na najvećem svjetskom sportskom natjecanju. Barcelona je dala tri medalje, Atlanta dvije - može li im Sydney baciti rukavicu u lice i vratiti vjeru u budućnost hrvatskog sporta? Vjerujemo da može!

SRETNO!