Izbornik ili nogomet - pitanje je sad?

Problem izbornika nogometne reprezentacije, nasljednika Miroslava Blaževića doista je postao “nogometna tema godine”. Logično je, zaista, da se o šefu nacionalne momčadi temeljito i precizno odlučuje, ali, čini se da je sve to ipak malo previše potencirano. Zašto? Zato jer to nije, ne može i ne smije biti ključni problem hrvatskog nogometa, koliko god važan bio. U nogometu ima brdo problema, rješenja se još uvijek ne naziru, a kod nas se sve vrti oko toga tko bi, zašto, kako i zbog čega trebao biti izbornik. Istina, “momci u kockastom” jesu lokomotiva nogometa, no, o njima, ipak ne ovisi – sve.

Kampanja za novog “coacha” Hrvatske krenula je istog trenutka kada je Ćiro poručio “hvala i doviđenja”. Bez obzira što tko pričao, i na koji način prezentirao svoju kandidaturu, jasno je da prave borbe tek predstoje. I ponavlja se toliko puta ispričana priča, da se u Hrvatskom nogometnom savezu, uglavnom, isključivo vodi računa samo o A teamu… Jedan od rijetkih koji je zagrebao ispod “vatrene površine” je Anđelko Herjavec, elokventni predsjednik Varteksa i član IO HNS-a. On je, po nama, pogodio bit problema nogometa, čija sudbina ne ovisi samo o tome tko će sjediti u izborničkoj fotelji. Postavio je Herjavec piramidalno pitanje nogometa, upitavši se kako nam, zapravo, izgleda baza, kako su nam organizirani klubovi, nogomet, Savez… Da, na vrhu te piramide su svakako reprezentativci, ali, apsurdno je da nam sve ispod tog vrha “pliva u mulju”. A upravo to je istina. Više od polovice prvoligaških klubova ne zna “kako će dočekati novi dan”, financijske obaveze, ogromna dugovanja na ime poreza su ua “stand bay” fazi, pitanje je kada će se dogoditi klimaks. O drugoligaškim klubovima da se i ne govori, njihova umjetnost preživljavanja je fascinantna…

Zato je Herjavčeva rečenica “moramo reorganizirati čitav nogomet” pogodak ravno u metu. Ne svodi se ta reorganizacija samo na pitanje izbornika, puno kompleksnije i važnije je pitanje budućnosti nacionalne “bubamare” u globalu. Vodeći računa o svemu, ali baš svemu, možemo pronaći izlaz iz tunela. Ako uopće takav izlaz postoji… Je, važno je hoće li se Hrvatska plasirati na svjetsku smotru u 2002., no isto tako je važno, vjerojatno i važnije restruktuirati i posložiti domaći nogomet. Koji je “na aparatima i kronično mu treba – sustavno rješenje. Pa, nije moguće da još nismo shvatili ozbiljnost problema. Nije pretenciozno “najaviti”, ako postojeće stanje potraje, da neki od klubova jednostavno “preminu” po ogromnim teretima. Uostalom, nedavno je pod upitnik došao i nastavak nacionalne lige, oluja je prošla, ali čim se jednom počne o tome razgovarati nije dobro. A kamoli da do toga dođe…

Još nešto nam se svidjelo kod Herjavca. Opaska na broj članova Prve lige. Nagodinu će ih, valjda, u elitnom razredu biti 16. Nije loše, samo, je li to realna slika može li doista 16 sredina u Hrvatskoj, čije je gospodarstvo i život običnog čovjeka u debelom mraku, izdržati taj teret? Jasno da ne može, pogotovo ne s ovakvim odnosima. Da ne bi netko krivo shvatio, nismo od onih čije se ideje ne sastoje od razvoja našeg nogometa, ali megalomanski apetiti su kontraproduktivni. Nije li se već događalo da klubovi koji “mogu, žele i hoće igrati u najjačem razredu”, nakon “labuđeg pjeva” završe u podrumu. Mladost 127, Pazinka, Primorac iz Stobreča, Dubrava, Radnik…, samo su neki od primjera. Žalosnih, naravno, jer njih više nema na prvoligaškim i drugoligaškim kartama. Nekih čak ni na trećeligaškim… Nije tajna, niti novost da bi “gotovo svi klubovi u Hrvatskoj” zagrizli u prvoligaški kolač, jer lijepo je podičiti se statusom prvoligaša, ali isto tako nije tajna da oni za to, jednostavno, nemaju moći. Ni igračke, a pogotovo logističke (čitaj: novac). Baš zato su mnogi “pali u komu”, iz koje se neće tako skoro probuditi…

Život u drugoligaškim klubovima? On će dati odgovor. Pravi odgovor… Tamo je, koliko god mi šutjeli o tome, svako odigravanje utakmice, bilo kod kuće ili u gostima, novi “ekonomski podvig”! A četiri će, možda i pet, istih tih klubova od ljeta krenuti na prvoligašku plovidbu. Kako je to moguće? Kod nas je, da, u pravu ste, sve moguće… Zbog svega ovoga se bojimo da pitanje izbornika ne pogurne pod tepih ostale probleme, zbog kojih bi i izbornik, i vatreni, i svi mi mogli nastradati. Grdo nastradati. Pogledi su usmjereni samo u jednom pravcu – izborničkom – a na ostalim horizontima je pakleno nevrijeme. Ligaški nogomet nam je na “kruhu i vodi”, Osijek, koji igra maestralno, je u takvoj financijskoj situaciji (ako se to tako može nazvati) da je pravo čudo što uopće igraju. A ovo, kako dobro igraju, prešlo je i okvire čuda. Zato bi svi mogli, bolje rečeno morali, početi razmišljati poput Anđelka Herjavca. Izbornik je, bez uvrede, irelevantan u usporedbi sa pitanjem budućnosti hrvatskog nogometa. Naravno, izbornika moramo imati. Njega ćemo, zapravo, imati sigurno. Ali, puno važnije od toga je da imamo nogomet koji će biti posložen kako Bog zapovijeda. U suprotnom, crno nam se piše…