arhiva

Dragi Djed Mraz...

Hrvoje Vuković • petak, 13.06.2008.

Znam, petak je, sredina lipnja, a ti si na plaćenom godišnjem. I još je Euro. Ali, ovo je prvi put da te moj glas traži uslugu otkako smo ti i ja na ovoj planeti. Osim onog kredita za bojler. Uostalom, niti ne žicam za sebe. Isijavam altruizmom kroz sve otvore, pa sam te odlučio ovim putem zamoliti da pomogneš nekim dobrim ljudima i doneseš im Božić prije Božića. Nemoj da te prijavim Sv. Nikoli. Ili Zeusu. Znaš da je gadan kad popije...

O čemu se radi? Pa evo, prvi mi je na um pao tajnik, glasnogovornik, organizator, poduzetnik, konobar, domar HNS-a Zorica Srebrić-Kondža. Nemoj da me čuje, ali njemu bih zaželio jedan fini komplet kemijskih olovki za poslovne ljude, s ugraviranom posvetom "Volim te, tvoj Heathrow". Znam, neoriginalno i dosadno, takvih se poklona natrpao kroz ovu godinu, pa mu dodaj i koji vikend u Tuhelju, svemirskoj bazi za reprezentativce, hrvatskoj rukavici u lice Čatežu. Zaslužio je, sa svih svojih 19 funkcija u Savezu, bar dva sata beauty sleepa i opuštajući tretman za krvožilni sustav vulkanskim kamenjem s Mjeseca.

Nemoj zaboraviti niti najboljeg prijatelja mu također, zmaja od susjedne nam države, čovjeka koji je i tebi i obitelji vjerojatno nabavio karte za Euro, pa makar sam Škrabini ostao s krive strane granice zbog toga. Da, ta velikodušna persona koja nemilice dere po huliganima svih boja i oblika, koja karte daje samo ljudima koji kroz ispovjedaonicu prođu, a da Bog ni ne trepne, zbog koje u orbitu danas šaljemo sliku miroljubive i idilične nacije na korak do raja. Još godinu, dvije i bit ćemo pitomi k'o zlatni retriveri i nik'ih problema s nama neće biti. Kupit ćemo opuške za ostalim svijetom po ulici, sjediti uspravno na stolicama, čekati zeleno na semaforu, pljeskati u ritmu, hraniti se samo kod sponzora, a sve zbog jednog čovjeka, Velikog vođe. Zato, daj mu eliksir života, jer, kako reče, "neće mene ni'ko smijenit', do smrti ću ja tude bit".

Pomozi i našem drugu Bandidosu, koji bjesomučno gazi sljemensku travu svakog jutra, a u slobodno vrijeme sanja o izgradnji svemirske postaje Agram City na Jupiteru. Nek' i oni gore uživaju u belom Zagreb gradu, samo je paralelni svemir granica. Još koju sezonu. Za njega obavezno kalendar tekuće godine, plave boje ako je moguće. Zapeo je u krivoj vremenskoj zoni, baš kao i zagrebački stadioni i referendumi, pa mu samo podmetni lipanj 2008. pod jastuk, ili izbriši jedinicu ispred osmice na njegovom. Neka ga čuvaju sve vile ovog svijeta i tri puta mu se ostvarile sve želje za kojima žudi.

Za presvijetlog Maminha, srdačno te moljakam portugalsko-španjolsko-hrvatski rječnik i tečaj joge i reikija u jednom. Neka kanalizira nakupljenu negativnu energiju i usmjeri je na usvajanje običaja i plesova južnoameričkih plemena. Trebat će mu. Ako nije previše, nauči ga finski, i izbij hrvatski, neka malo uveseljava i egzotične narode aristotelovskim postulatima. Uostalom, ratnički ritam "Uefa, Uefa!", razumije cijela mliječna staza, kako god okreneš ili izvrneš. Specijalan dar, a to bih te molio da mu osobno uručiš uz vatromet i hostese, bi trebala biti diploma Medicinskog fakulteta iz područja psihijatrije, da si ljudina sam piše ispričnice na licu mjesta. Kako izvali, tako k'o ciganima hiljadarke na muzici, lijepi si papirušine na čelo i neokrznut vlada kompletnim carstvom koje je založio za boljitak svetog kluba.

A da ne skrećemo s muzike, za Srnu, Olu i Boška, molio bih te komplet harmonika, usnih za početak. I svakome po kajdanku, s dječjim pjesmama. Bez nota težih od polovinke, imaj obzira. Pa nek Ola, Srndać i Boško, ubijaju dosadu i tišinu u karanteni. Ako su mogli oni 365, dajmo i dokazanom pjevačkom triju priliku. Svako ljeto, dobrotvorni koncert ispred fontane... Di Trevi. Oduševit će i sebe i okupljenu masu, gladnu hitova. Ubacit ćemo i koju o tebi i Božiću, zaslužio si.

Čekaj, gdje ćeš, ima još. Za Eduarda da Silvu, igračinu zbog kojeg ćemo preokrenuti Europu naopačke, za njega bih te molio zamotanog Martina Taylora, svezanog, namazanog katranom i perjem. I na gol crti. Na koljenima. Jedno četiri godine. S jabukom u ustima. Stat ćemo sad, ima tu i djece. Svaki pogodak minus jedan bod, svaki promašaj minus dva boda. Igra prestaje kada Dudu dođe do tisuću.

Niz bi nastavio s Lanom Jurčević i onom drugom. Ako možeš molim te, evo poklonim ja tebi svoje plućno krilo i beka, a ti ih poguraj koji metar u desno, u susjedov televizor. Pa nek susjedu crkne krava. Ili obje. Čut će ljudi iz čijeg stana trešte neinteligentne nakupine samoglasnika i suglasnika, sramota me. Bit ću bezobrazan, pa zamoliti i manju koloniju Kineza, koje treba na prevaru dovući na Cibonine utakmice. Pa tamo i čistačica ulazi na stražnji ulaz, jer joj je neugodno. I to kad gledatelji odu. Sva trojica. A ovima je ionako tijesno doma na istoku; plesti mogu i ovdje na toplom, bez stresa i straha od pobjede.

Gledam, tražim način kako da na platnu listu uguram još Zecove palice za golf, može i rabljene od Kukoča, ionako neće daleko. Do koljena, vrata ili kojeg drugog pehovski nastrojenog ekstremiteta. Prpi i Karlu možda kakav bračni krevet, mirisne svijeće i... Ma ovako, slušaj me bradati stvore, plati ti lijepo rundu frajerima nakon jučerašnjeg iskcravanja na Švabiju i ja ti više neću mazati dimnjake ljepilom. Pošteno? Pošteno. Imaš kartu za finale možda? Ne, a...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Pročitaj više

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!