Američki strahovi

Odlučivat će gol razlika. A sami smo si krivi. Hrvatska je ušla katastrofalno, bez pravog naboja, bez "muda". I to je cijela istina. Biti ili ne biti. Na kraju nismo bili. Amerikanci su nas spustili na zemlju, možda i dobar potez za našu budućnost na turniru. Zakomplicirali smo kompletnu situaciju na turniru ne odigravši muški, hrvatski. Ratko Rudić sigurno će urlati. Mora. Ovakva utakmica više nam se ne smije ponoviti želimo li kilu zlata oko vrata.

Krenuli smo odlično. Nitko nije mogao ni zamisliti opasnost koja se kuha iza ugla. Teo Đogaš zabio je za 1:0 s igračem više, ali Amerikanci su preko svog glavnog razarača, "našeg, Jugovog" Tonyja Azeveda izjednačili na 1:1. Uporni Đogaš dignuo nas je ponovno na 2:1 s igračem više i sve se kretalo u pravom smjeru - pobjedničkom. No, tu smo stali. Potonuli. Azevedo, igrač kojeg smo morali bolje čuvati, zabio nam je za 2:2 i s tim se rezultatom ušo u drugu četvrtinu.

A tamo, šok i nevjerica. Prvo je Varellas doveo prekoatlantske prijatelje u vodstvo koje nisu više ispuštali do kraja, da bi potom iz peterca Wright povisio na 2:4. Kao da to nije bilo dovoljno, Tim Hutten pogodio je za 2:5 i nokautirao Rudićeve momke. Istina, Samir Barač vratio nam je nadu golom za 3:5, imali smo i šansu za minus jedan, no na kraju se na poluvrijeme otišlo s dva gola zaostatka.

Neprepoznatljiva hrvatska obrana i napad nisu se probudili niti u trećoj četvrtini. Dobro, u tom periodu nismo primili gol, no nismo ga niti zabili, pokazavši svijetu kako ne treba igrati igrača više. U posljednjih osam minuta ušli smo obećavajuće, sjajnim pogotkom Mile Smodlake za 4:5 ali nije pomoglo.

Još jedanput ukazao se naš krvnik Tony Azevedo pogodivši za 4:6 i tako sveo naše šanse na minimum. Mučili smo se gotovo cijelu utakmicu, kako u napadu, tako i u obrani, nismo mogli pogoditi ništa, a kakvu takvu nadu ponovno nam je ulio Joković golom za 5:6. Lopte su nam ispadale, plivali smo dosta loše i nismo uspjeli doći do izjednačenja. Budimo iskreni, teško bi nam i bod bio pravedan. Ameri su odigrali srčano, muški, i zabili za 5:7 preko Baileyja okončavši ovu tužnu epizodu za naše vaterpoliste.

Istina, i s ovim porazom Hrvatska će vrlo vjerojatno dohvatiti prvo mjesto u skupini zahvaljujući najboljem međusobnom omjeru, no poraz je poraz. I nikad ne dolazi u pravom trenutku. Nadajmo se da smo ispucali svoje loše momente na ovom turniru. Ratko će sigurno tresti zidove nakon ovoga.

OI, vaterpolo, 4.kolo, skupina B:
Hrvatska - SAD 5:7 (2:2, 1:3, 0:0, 2:2)