arhiva

Kauboji i Červar indijanac

Dario Dodić • nedjelja, 23.11.2008.
Kauboji i Červar indijanac
Foto: Kristijan Komarica

Nešto je trulo u državi Hrvatskoj. Ima li neka oaza mirisa?

Pokušavam pronaći neku pozitivnu temu, ali jednostavno ne mogu. Džomba i Červar, HRS i Dom rukometa, Marshallova kandidatura za UFC prvaka, Zdravko Mamić i mikrofon. Vjerojatno sam ih još podosta zaboravio, ali bolje i to nego da ih pamtim.

Svaka čast titulama, medaljama i prvenstvima, ali već neko vrijeme mi naša rukometna reprezentacija smrdi. Točnije "smrdi" mi Lino Červar kao izbornik. I s obzirom da su u zadnje vrijeme česta rukometna natjecanja u kojima nastupaju naši čini se da nikad nije pravi trenutak pisati o Červaru kao izborniku. Ne može se kvariti raspoloženje prije početka natjecanja, ne može se rušiti moral igrača za vrijeme natjecanja, a nikako se ne može pisati niti nakon natjecanja jer je najlakše biti general poslije bitke. I tako prođe "grace period", spremite se pisati nešto, kad već novo natjecanje. I provlači se Lino...

Po meni je Červar mali Ćiro, sve se više manje svodi na motivaciju, ali je zato Ćiro napustio repku kada se taj balon ispuhao, a Červar se utaborio kao Turci pred Đurđevcem, dok reprezentacija postaje sve gladnija uspjeha. Priča je dublja od onoga što svi mi znamo ili možemo znati, stoga nemam namjeru tvrditi da je moje viđenje stvari točno, ali gdje dim postoji godinama valjda ima i vatre.

"Nova tehnologija" na rukometnim utakmicama sve više otvara oči ljubiteljima rukometa. Na koju tehnologiju mislim? Prikazivanje trenerovih uputa za vrijeme minute odmora. Kad to vidim pitam se tko nam je izbornik. "Idemo im sad zabiti gol, krenite u napad, ne smijemo primiti gol!" pa red psovki koje uvijek dobro ocrtavaju nečiju emotivnost, "Sad je trenutak odluke, moramo zabiti", a pogledi naših rukometaša lutaju, razmišljaju koliko će im vremena ostati da se sami dogovore što treba odigrati. I onda zagalami Dominiković, počne davati savjete koji nisu na razini ultra očitog i slagati obranu i napad. I što se onda dogodi? Svi slušaju, svi se dogovaraju međusobno. Onda Červar ubaci još jednu psovku i kaže nešto poput: Ovo je za Hrvatsku.

I gdje je tu izbornik i trener, vođa? Po meni je Červar svoju ulogu sveo na onu gospođe Elze u Ciboni, iako se ne mogu oteti dojmu da Elza više cijeni svoje igrače i da ih bolje poznaje. Elza ne misli da je ona Bog, svjesna je da bi igrači i bez nje vjerojatno pobjeđivali. Kad bi odlazila na svaku utakmicu rukometaša Elza bi znala cijeniti i Šprema, koji je toliko velikih utakmica presudio, znala bi cijeniti i Kaleba, gospodina na terenu i izvan njega, velikog borca, uvijek nasmijanog. I taj velikan oprostio se od rukometa, ne želi iznositi svoje mišljenje. I sada Džomba, ljubimac nacije.

Sjećam se jednog posta s foruma nekog neimenovanog rukometaša Zagreba (tekst je vrlo uvjerljiv, s puno informacija koje ne može baš svatko znati, ali naravno nema dokaza da se radi o rukometašu upućenom u situaciju), koji je pisao o Červaru i njegovom vođenju reprezentacije i Zagreba. Uspio sam ga pronaći za vas, ostavljam ga u originalu pa sami prosudite drži li ta priča vodu, a ja ću samo reći Irfane vrati se, Đurđevčani dobacite jednog picoka pred Červarove noge...

Priča o Červaru, istina ili laž?

"Ja se javljam prvi i vjerojatno zadnji put ovdje na forumu jer je to jedini nacin da iznesem u javnost pravu istinu a da mi karijera ne dođe u pitanje, inače ovo što ću napisati mi rukometaši svi znamo ali se nitko to ne usudi iznijeti u javnost, ali meni je već puna kapa svega.

Počet ću s prvim dolaskom Červara za trenera Zagreba 2000.g. Nakon par tjedana treniranja igrači su prokužili s kakvim smješnim tipom imaju posla, postao je predmet sprdnje svih igrača, mogla bi se knjiga napisati šta su mu sve radili, a u tome je prednjačio Kljaić. nije se usudio nikome ništa reći osim nekim mlađim igračima a stariji su radili šta su htjeli, ali su zato kad je trebalo, sami igrali, postavljali taktiku, mijenjali zone i igrače. Prvi puta kad je počeo raditi po svome kad je odveo momčad na pripreme pred završnicu kupa i počeo utakmicu bez nekih starijih igača Zagreb je izgubio u polufinalu od Metkovića. Poslije toga mu to više nije padalo na pamet.

Gobac je to sve znao ali mu odgovara takva marioneta da može s njim raditi što hoće. Nakon godine dana ga postavlja za izbornika i budući da zna kakva je neznalica postavlja mu Pipeta za pomoćnika i Baška da odrađuju glavni dio posla. Oni uz Danijela Jurišića (kond. trener) obavljaju najveći dio posla za SP u Portugalu, gubimo prvu utakmicu od Argentine i u drugoj utakmici gubimo 1. poluvrijeme od Arapa. Na pauzi čekamo u svlačionici a Lino vani plače da kako smo se osramotili i kako ćemo se vratiti u Hrvatsku. Gobac i Baško ga tjeraju u k...c i ulaze u svlačionicu i Pipe i Baško održe sastanak promijene zonu u 6-0 i mi izlazimo kao pobjednici nakon toga igramo sve bolje i osvajamo zlato.

Poslije Portugala je proradila Linina sujeta jer su novinari počeli dio zasluga prpisivati Pipetu i ostalima i počeo je biti alergičan na Pipeta. Pucanje tog odnosa se već vidio za vrijeme priprema za Atenu i na samoj olimpijadi. Nakon Atene je sve puklo, mi smo još uzeli srebro u Tunisu ali ponajviše zahvaljujući Ivanu i tome što je Gobac odradio posao sa sucima u nekim utakmicama koje smo igrali mi ali i neki naši konkurenti. I tako je Lino postao najtrofejniji trener u povijesti.

Prije toga je još bio donekle normalan, a sad više nitko osim njega nema pojma o rukometu i on priča ko da ga je on izmislio. Istina je sasvim drugačija i ima sreće što je naslijedio reprezentaciju koja je bila uigrana momčad Metkovića plus nekih još sa strane da su mu taktiku dok je još postojala vodili drugi i da ima Ivana koji igra sam i radi viškove i proigrava ostale. Zadnje SP u Njemačkoj nikad nismo bili igrački jači i rečeno mu je da izgubimo od Španjolaca da idemo u lakšu grupu da imamo tamo dogovorene ulaznice za naše navijače, suce i da se vidimo sa Nijemcima u finalu ali kad mu je Ivano rekao u poluvremenu da se ne sramotimo da možemo pobijediti sve nije mu se suprostavio nego je mislio da će ući u povijest kao trener koji nije izgubio utakmicu na SP.

Priprema za utkmicu sa francuzima je bila katastrofa i umjesto da gledamo snimku najbolje francuske utakmce mi gledamo tekmu gdje su popušili 10 razlike i gdje izgledaju smiješni. Francuzi nas razbijaju stalno s dvije iste akcije koje su nam prodali i u Švicarskoj i ostajemo bez medalje. Ova repka je osvojila puno ali mogla je još više da nas je vodio bolji stručnjak. Sve se svodi na individualne kvalitete Ivana i ostalih. Ivano na pripremama radi šta hoće ponaša se ko šerif određuje ko će biti u sastavu a ko neće tako da je najbitnija stvar igračima koji nisu sigurni uvući u š...k Ivanu. Goluža je trebao biti zamjena za Pipeta, jer Lini treba uvijek policajac koji će provoditi disciplinu a on izigrava dobrog tatu no Keta je bio predmet z...bancije stare generacije iz Atlante a naša generacija ga nije šljivila ni 5% jer čovjek je iako ima najviše medalja odigrao dvije odlične utakmice u životu a ostale je bio uglavnom vodonoša. Osim toga nema baš ni neke škole i ne zna sročit dvije suvisle rečenice, ali je zato ušao u HDZ kao i Jović i Lino i bio je cinker Gobcu sve ove godine i zato su ga držali toliko dugo kao igrača i u repki i u klubu. Tako da je izbor Goluže smiješan.

Gobac je nakon poraza od Francuske rekao na tribinama da mu je pun k...c Line i da će ga stjerati ali ga je već iste večeri nazvao jedan visoki dužnosnik HDZ-a i rekao da se ne zeza da ne dira Linu jer da ga trbaju sačuvati do izbora i drugi dan se Gobac stišao i izjavio da on nikad nije takvo što rekao. Također je navodno izjavio u jednom društvu ljetos u Zadru da bi Linu najradije nabio nogom u guzicu ali da je on jedini čovjek kome ništa ne može jer se previše uguzio Sanaderu i da mu trenutno ne može ništa. To je ukratko kronologija zbivanja uz repku, mogao bi još napisati cijelu knjigu o tome ali i ovo je previše. A sad malo o Zagrebu i onom što se zbivalo od prošle godine. Prošle godine počeli smo pripreme s Červarom, igrali smo katastrofa, s mukom smo dolazili i odrađivali treninge slušajući njegovu demagogiju i priče o tome kako smo mi gubitnici i da je on svjetski i olimpijski pobjednik da nas je on sve stvorio i da kako mi ne shvaćamo kako je on zamislio našu igru.

Međutim nikad nam nije to objasnio pokazao ili demonstrirao, malo je bio na treninzima pa ga malo nije bilo i ponašao se kao da je Bog. Na početku HRL-a jedva smo dobili Osijek doma i nakon toga je valjda zaključio da bi bilo dobro da se makne jer je procijenio da sa onom momčadi ne može ništa napraviti i da će se osramotiti u grupi koju je izvukao u LP. Tako da su on i Gobac postigli sporazum da se on makne dok Zagreb ne složi pravu momčad. U tom trenutku nije baš bio velik izbor slobodnih trenera. Bili su slobodni Kljaić stariji i Smajlagić. Pipe nije dolazio u obzir zbog Line i zbog toga što je zeznuo Gobca oko jednog ugovora, a stari Kljun je bio preopasan jer ako nešto napravi s tom momčadi teško će ga maknuti jer ipak ima karizmu i rezultate iza sebe.

Tako da su odlučili uzet Neneka koji je bio financijski neovisan o rukometu, znali su da kuži rukomet još iz igračkih dana i ako nešto napravi dobro a ako ne začepit će mu usta za sva vremena jer mu je jezik koji put prebrz, a u slučaju uspjeha puno lakše će njemu reći da se povuče opravdavajući to poslovnim obavezama. I tako nas je on preuzeo desetak dana pred prvu utakmicu s Flensburgom. Ja sam ga znao još iz igračkih dana kad smo bili i suigrači i protivnici na terenu i imao sam vrlo visoko mišljenje o njemu, nakon skoro godine dana imam takvo mišljenje i o njemu kao treneru, stručnjaku i čovjeku koji ima svoje JA.

Za kratko vrijeme je uspio posložiti obranu objasniti nam točno kako protiv koje momčadi moramo igrati u napadu, počeli smo s užitkom dolaziti na treninge. Na treninzima je bio strog i nije štedio nikoga ali kad završi trening bio je prvi za zaje...iju. Stvorio je od nas pravu momčad. Ponekad sam i ja znao popi..it na njega kad me je potjerao sa treninga ali kasnije kad sam razmislio da je i neke druge znao potjerati bez obzira na ime shvatio sam da je u pravu i da kod njega kad se radi onda se radi a kad se zaje..va onda se zaje..va i da ga zanima samo rezultat. Uprava je odlučila da ako ne možemo biti prvi u grupi da onda bolje da budemo treći i da idemo u KPK i dobro je procijenila jer smo mogli doći do finala da u Leonu Jović nije prerano gurnuo Jurcu u igru i zaradio dodatno isključenje u kojem Leon radi seriju od 3-0 u ključnim trenucima utakmice.

O našoj igri prošle sezone najbolje govori činjenica da smo sa slabijom momčadi primili od Leona i Čehovskih Medvjeda manje od 20 golova po utakmici da smo momčadi poput Constante, Krasnodara, Metalurga koje su na nivou ako ne i jače od ovogodišnjeg Leona, Schaffhauseena i Vardara pobijedili u obje utakmice i da naše pobjede u tim susretima nisu dolazile u pitanje. Da smo u domaćem prvenstvu sve gazili sa 20-tak golva razlike osim u tekmama koje su morale završiti drugačije, da su juniori dobili šansu koju su iskoristili. Propustili smo finale jer se Toskić dao isprovocirati i dobio crveni karton te nam se raspala obrana i zbog Jovićeve greške sa krivom izmjenom. vjerjem da bi finale dobili.

Točno se sjećam kad mi je Kljun još u proljeće rekao da misli da će vratiti Linu, pitao sam ga zašto to misli a on je rekao da mu Gobac više ne može pogledati u oči i da kuži neke stvari. Mislio sam da je malo u paranoji i da nema šanse da vrate tog čovječuljka. Pokazalo se da je bio u pravu. Sjećam se da je Lino tada počeo obilaziti igrače i da im je pričao kako će se on brzo vratiti. Počela je nova sezona okupili smo se u Zagrebu obavili testiranja i krenuli na Pag na prvi dio priprema. Tamo smo trenirali dva puta dnevno i to je bilo sve samo ne rekreacija atmosfera je bila odlična i treniralo se super, nakon toga su uslijedile Delnice, tamo su bile udarne pripreme gdje se treniralo tri put dnevno, sa loptom smo radili jako malo jer smo za to imali dovoljno vremena do početka LP tako da se radilo isklučivo na snazi i kondiciji.

U Delnicama smo pobijedili Gold club i otišli u Velenje na turnir gdje pobjeđujemo Pick Szeged (prvak Mađarske) i Kopar u finalu gubimo od Velenja gdje su nas suci tako pokrali da je bilo ružno za gledati. Vraćamo se u Delnice gdje još odrađujemo jedan mini ciklus i odlazimo na turnir u Francusku na najjači turnir praktično bez puno pravih rukometnih treninga. Cijeli dan putujemo i prakticno iz autobusa izlazimo na prijateljsku utakmicu sa prvoligašem Selestatom koju gubimo. To nismo smjeli izgubiti malo smo ih podcijenili i kad smo počeli igrati bilo je kasno. Drugi dan je počeo turnir gdje prvu utakmicu gubimo od Ciudad Reala 10 razlike jer su nas poveli 6-0 a kasnije ih bilo teško stizati, ostale utakmice smo bili tu negdje gol za gol i Kljaić je davao šansu svim igračima da vidi tko šta može i sa kojim igračima može računati na kojim pozicijama u obrani. na sastancima je rekao da mu rezultat ovdje nije bitan i da ćemo doći u formu kad bude trebalo. Poludio je jedino na sastanku zbog toga jer je pitao da tko to prenosi krive informacije i prenosi lažnu sliku o situaciji u momčadi, rekao je još tada da će ga kad se vratimo smjeniti jer da samo traže razlog kako bi to opravdali.

Mi igrači smo se nakon toga sastali i zaključili da nitko od nas nije ništa rekao i da je to sigurno Jović što se kasnije pokazalo točnim. Čovjek je imao otvorenu vezu sa Gobcem gdje je srao po nama igračima po Kljunu da je ovdje totalno rasulo da su svi pijani da Kljun misli samo na pič.. , i tko zna što još nije sve izmislio a istina je bila samo to da nam je trebalo malo odmora i rukometnih treninga i sve bi došlo na svoje a to se vidjelo samo dva dana nakon što su smjenili Kljuna kad smo u Mađrskoj osvojili turnir jer smo se malo odmorili. Kljun je nakon što je smijenjen došao u svlačionicu prije treninga i održao govor, meni je za vrijeme govora bila knedla u grlu a vidio sam da i ostalima nije svejedno nakon govora svi smo se ustali i ispratili ga pljeskom, to je bio strašan šok za sve nas i svima je bilo žao jer su ga zeznuli osim možda Šole jer se Kljun nije dao zajeb...ti od nikoga pa ni od njega i na sastanku u Delnicama mu je rekao da je predebeli i da takav nije trebao doći na pripreme..."

Za kraj naravno velebna prognoza današnjih utakmica najboljeg prvenstva na svijetu, imam osjećaj da će se neke čudne sile urotiti da ponovno više promašim nego pogodim.

Šestorica veličanstvenih

Rijeka - Croatia Sesvete 1
Inter - Cibalia x2
Dinamo - Zadar 1
Šibenik - Varteks 1
Osijek - Zagreb 1
Slaven Belupo - Hajduk x2

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Povezani tagovi

arhivaPick na pojilu

Pročitaj više

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!