Komad papira zvan ulaznica za subotnji rukometni program u Zagrebu vrijedio je mnogo više od cijene tiskane na njemu. Put prema Laništu, kojeg neki iz mog Maksimira u šali nazivaju polovicom puta do mora, bio je izvrstan povod za kratki pogled unatrag...
Bio je utorak, 21. siječnja 2003. godine, kada je naša rukometna reprezentacija u Portugalu istrčala na parket protiv Saudijske Arabije. Dan prije izgubili su od velesile Argentine, a kada su arapski autsajderi protiv Červarovih igrača na poluvremenu vodili 10:8, u kombinaciji bijesa, nemoći, beznađa i potpune bezvoljnosti dohvatio sam daljinski i ugasio televizor. Zaključio sam da definitivno imam pametnijeg posla, ubrzo me čekao ispit na fakultetu.
Tijekom idućih šest godina hrvatski su rukometaši postali svjetska veličina, i to ne samo u rukometnim okvirima. Ivano Balić kao nedodirljivi broj jedan (i to ne onaj iz Alana Forda) te Petar Metličić kao kapetan predvodili su pohode na olimpijske, svjetske i europske medalje, osvojivši pritom svojom igrom - točnije rečeno, zaigranošću - i svojim pristupom ne samo sportu, već i životu, srca velikog broja ljubitelja raznoraznih loptačkih natjecanja.
Gledao sam ih dalje i u tom Portugalu, propisno proslavio finalnih 34:31 protiv Nijemaca, u Sloveniji me poraz zabolio kao i Metličića oko, a zatim je uz puno muke trebalo naći odgovarajući način slavlja za nevjerojatni pobjednički niz u Ateni. Srebro iz Tunisa samo je nadopunilo portugalsko zlato, nismo smjeli Španjolcima ubiti svu volju za rukometom.
U Švicarskoj smo bili za korak prekratki, u Njemačkoj smo najljepšom izvedbom ovog sporta u povijesti dokazali da smo rukometni Brazil i da se nemamo koga i zašto bojati. Početkom prošle godine na europskom smo sjeveru uz rijetko viđeni trud uzeli i ono što nam je jedino nedostajalo, a pekinšku patku prerušenu u Španjolce u pravom olimpijskom duhu više nitko nije mogao zamjeriti.
Vrhunac cijele ove rapsodije nije bilo finale, nije bila medalja, nije bio svečani doček. Vrhunac se zbio kada su u subotu navečer, nešto prije 20:30 sati, isti ti Ivano Balić i Petar Metličić izveli Hrvatsku na parket velebne zagrebačke Arene. U posljednjem redu tribina, ispod samog (ne)stabilnog krova, imao sam ih na dlanu. Uz dužno poštovanje kolegama sa Sportneta koji su marljivo i jednakim užitkom radili svoj posao, nije bilo boljeg načina za pozdraviti hrvatsku reprezentaciju nego navijačkim odobravanjem i tako im pokazati da su konačno došli pred svoju publiku. Ona im je neopisivo zahvalna za sve ove godine uveseljevanja.
Osim toga, upravo su oni u Hrvatsku doveli cijelu ludnicu Svjetskog prvenstva i omogućili ne samo meni, nego i svima nama, da na djelu gledamo i impresivne Francuze, da svjedočimo početku švedskog povratka među elitu, te da budemo aktivni dio globalnog spektakla kakve smo do sada mogli pratiti samo preko tog prokletog televizora.
Upravo je zbog njih Zagreb dobio zdanje poput Arene, što znači da ću posredno - uz pripadajuća sportska i ina zbivanja - zbog njih biti i u prilici pohoditi koncerte nekih značajnijih glazbenih imena čiji bi nastup bio upitan da nije nove dvorane. Ujedno su ponovno stvorili priliku da se predstavimo svijetu u jednom od svojih boljih izdanja, a sami sebi dopustimo onaj sportskozaljubljenički odmak od svakodnevnice kakvog si uglavnom priuštimo samo za vrijeme nekog Europskog ili Svjetskog nogometnog prvenstva.
Što se mene tiče, mogu se ovog trenutka svi do jednog oprostiti od rukometa, oni su svoje odradili. Rezultat mi je postao sporedan još u prvim minutama susreta protiv Mađarske. Naravno, zlato bi bilo kruna nad krunama ove generacije, i treba poduzeti sve da se do njega dođe, no ako im se omakne kakav loš dan u polufinalu, nema veze. Najvažnije da su bili ovdje, preda mnom, pred nama, pred svojom Hrvatskom, koju zastupaju s bezgraničnom voljom.
Stoga, Kauboji, hrvatska rukometna reprezentacijo, a može i neko treće ime ako poželite, ispričavam vam se što sam ugasio televizor i veliko vam hvala na prilici da vas pratim i bodrim s tribine.
- Najnovije
- Najčitanije
Pobjednički niz by SuperSport: Sefsale666 kao jedini dvoznamenkasti predvodi poredak
2 sata•Euro 2024.
Boto: 'Očekujem da ćemo ove sezone biti konkurentniji, a ne moramo više dovesti nijednog igrača'
13 min•SuperSport HNL
PRO 3x3 Tour ovaj vikend dolazi u Donji Miholjac!
1 sat•HKL
Brozoviću i Ronaldu pridružit će se vratar Cityja ili Juventusa
1 sat•Nogometni svijet
Argentina djeluje nepobjedivo, a nokaut fazu otvara protiv Ekvadora
2 sata•Nogometni svijet
Brekalo: 'Svim svojim bićem sam želio doći u Dinamo, ali ponosan sam što sam otišao u Hajduk'
3 sata•SuperSport HNL
Hulk dvostruki strijelac u porazu svog Atletica od vodećeg Flamenga
4 sata•Nogometni svijet
Brekalo: 'Svim svojim bićem sam želio doći u Dinamo, ali ponosan sam što sam otišao u Hajduk'
3 sata•SuperSport HNL
Super7 by SuperSport: Traži se dobitnik jackpota od 15.450 eura
21 sat•Nogomet
Hajduk predstavio nove dresove i otkrio cijenu za navijače
17 sati•SuperSport HNL
Energetski slaba Hrvatska ispustila pobjedu u završnici
17 sati•Reprezentacija
Hajduk u novom ruhu poražen od slovenskog prvoligaša
16 sati•SuperSport HNL
Litva teže od očekivanog pobijedila Obalu Bjelokosti, Portoriko uvjerljiv
4 sata•Košarkaški svijet
Dalmatinski portal: Rakitić je bliže Hajduku od Džeke
20 sati•SuperSport HNL
Pobjednički niz by SuperSport: Sefsale666 kao jedini dvoznamenkasti predvodi poredak
2 sata•Euro 2024.
Pročitaj više
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
1. HRL - sjever 2024/25
Danas u 11:20
Hrvatska muška reprezentacija
Danas u 10:18
Svjetski rukomet
Danas u 10:17
RK Nexe Našice
Jučer u 07:32
Paket24 Premijer liga 2024/25
02. srpnja 2024. u 00:57
Rukometni transferi
30. lipnja 2024. u 17:08