Dobrodošli promašaji

O 18-godišnjem centarforu naveliko se pričalo još tijekom priprema, a hvalospjevi su počeli sipiti sa svih strana nakon dva pogotka i dobre igre protiv Međimurja. Otišlo je to tako daleko da su mnogi Kramarića gurali u prvu postavu u uzvratu protiv Salzburga, ispred puno iskusnijih Papadopoulosa i Slepičke.

Ništa čudno za naše pojmove, kada u Hrvatskoj "osjetimo" nečiji talent, htjeli bismo da već sutra bude u rangu Davora Šukera. To, međutim, ne ide preko noći, pa tako ni Kramarić - koliko god velik talent bio - ne može iz juniorskih uskočiti u seniorske kopačke bez perioda adaptacije. To ne mogu ni talenti poput Cristiana Ronalda ili Lea Messija, ne može ni Kramarić.

Zato je nekoliko promašenih zicera i šansi koje je nanizao u posljednjim nastupima najveća usluga koju si je mogao učiniti. Koliko god nelogično to zvučalo.

Naime, da je te šanse iskoristio, i da sada na kontu ima, recimo, pet pogodaka, suočio bi se s puno većim pritiskom i očekivanjima, Jurčić bi ga morao gurati u vatru od početka u (pre)jakim utakmicama, a da, recimo, protiv Heartsa promaši šansu za prolaz, osjećao bi puno negativnije posljedice nego iskusniji igrač, poput Papadopoulosa.

Ovako su ipak stvari postavljene u realne okvire, danas malo tko dovodi u pitanje Jurčićevu procjenu da je Grk ispred Kramarića, a za Kramu je to odlično. Njegov juniorski staž ne ostavlja nikakve upitnike oko toga da je vrhunski realizator i da sa zabijanjem zicera neće imati nikakvih problema, a ovako će se moći razvijati u miru domaće lige gdje je Dinamo superioran i u skladu sa svojim godinama, te prije svega, svojom konstitucijom.

Nema dvojbe da će Kramarić dobivati puno prilika, vjerojatno i u Europskoj ligi uspije li je se Dinamo dočepati. Takav razvoj za njegov je talent puno prirodniji i zdraviji od pritiska da je Dinamova "prva devetka" i da u svakoj utakmici mora zabiti gol. Nastavi li uzlaznom putanjom kao do sada, s iskustvom ove sezone već iduće bi mogao biti udarna Dinamova igla.

No, danas on za to nije spreman, ni taktički ni fizički. Dobro je što trener Jurčić to vidi, za razliku od dijela medija i gledatelja koji bi mu, samo zato jer super zvuči "mladi zagrebački dečko", puno bolje nego "Grk koji masno zarađuje", na leđa natovarili pritisak koji je svojedobno zakočio razvoj Nike Kranjčara.

Dinamo ima prilično dobro selektiranu momčad u kojoj Bišćan, Butina, Kovač, Slepička i Papadopoulos daju iskustvo, Mandžukić, Morales i Sammir znanje, a mladići poput Kramarića, ili već nešto iskusnijih Badelja, Lovrena i Tomečaka zanos i entuzijazam (kao i naklonost publike).

Za te dečke iz Dinamove škole sjajna je stvar što se razvijaju uz pritisak igranja u Dinamu, ali ne i pritisak odlučivanja utakmica. Iako je nakon generacije Modrića, Ćorluke i Eduarda bilo teško očekivati da škola podari Dinamu još takvih dragulja, kvalitetan rad s mladima opet je omogućio Modrima da važan dio momčadi čini vlastiti kadar.

Uz nastavak kvalitetnog rada, kako struke tako i tih mladića osobno, nije nezamislivo da kroz nekoliko godina reprezentacija dobije još jednu "injekciju" iz Dinama u obliku Kramarića, Badelja, Tomečaka. Lovren je već u tom kadru...