Zaboravljeni pikseli

Piksel, m - inform. najmanji element (točka) elektronički obrađivane slike na ekranu kompjutera; svaka od točaka na koje se, radi digitalne vizualizacije, može razložiti sliku, čemu se pridružuje binarna informacija; od engl. pic(ture)s + el(ement)

Teško da danas postoji zaljubljenik u nogomet koji nije barem čuo ili štogod pročitao o računalnim nogometnim simulacijama kao što su FIFA ili Pro Evolution Soccer ili pak menadžerskim igrama poput Football Managera. Vojske sljedbenika broje se u milijunima, a malo je onih koji se barem jednom nisu okušali u kakvom virtualnom nogometnom dvoboju protiv prijatelja ili umjetne inteligencije, ili pak prijatelja umjetne inteligencije.

I dok danas popularni FIFA i PES svake godine sve više nalikuju pravom nogometu, a Football Manager može poslužiti kao udžbenik nogometa, nekad, dragi moji prijatelji, nije bilo tako. Premda zvučim poput svoga djeda i samo ovom rečenicom činim korak bliže mirovini, vjerovali ili ne, nekadašnje nogometne i menadžerske simulacije držale su nas uz zaslon satima, iako se na njemu ponekad nije moglo vidjeti ništa osim teksta!

Uz rizik da nakon ove kolumne počnem u poštanskom sandučiću nalaziti uplatnice za posmrtnu pripomoć ili reklamni materijal domova za starije osobe, pozivam vas na kratko putovanje avenijom zaboravljenih piksela i predstavljam nogometne i menadžerske simulacije koje su u vašem omiljenom kolumnistu probudile ljubav za engleskim nogometom.

Ne tako davne... ma, koga lažem... Davne 1984. godine zahvaljujući ocu na službenom putu u moj je život ušao nezaboravni prokrijumčareni ZX Spectrum, računalo čijih je 48 kb radne memorije znalo činiti nezamisliva čuda. Zašto krijumčariti, zašto ne skinuti s police i na blagajni provući karticu? Za mlađe čitatelje naviknute na velike trgovačke centre i dostupnost tehničke robe, mali podsjetnik na bivšu državu: bilo je to vrijeme zabrane uvoza osobnih računala kako bi se sačuvao integritet i sigurnost naroda i narodnosti socijalističke nam, pa i federativne, Republike Jugoslavije.

Zajedno sa Spectrumom u moj su život ušle i računalne igre, a ubrzo zatim i nezaboravni Match Day, čiju je uvodnu animaciju pratila glazba iz legendarne emisije Match of the Day, koja se i dan danas svakoga vikenda prikazuje u programu BBC-ja i nudi najizdašniji pregled svih odigranih utakmica jednog prvenstvenog kola.

Iz današnje perspektive gotovo groteskna i nevjerojatno spora simulacija nogometa, u kojoj su se utakmice iz nekog razloga igrale "pet na pet", našim je mladim životima odnijela teško izbrojive sate, sve dok jednog dana nismo shvatili kako se i s koje pozicije baš uvijek može postići gol. Od toga dana Match Day je umjesto simulacije nogometa postao ratna strategija s ciljem sprečavanja neprijatelja da uputi udarac s kobne, već svima poznate pozicije.

Prošlo je nekoliko godina i zasitili smo se Match Daya. Štoviše, zasitili smo se i Spectruma i došao je red na novo kršenje zakona socijalističke nam i federativne bivše države. Spectrumovo je mjesto na stolu nakon novog službenog putovanja zauzeo novi, blještavi konkurent Commodore 64 i u moj život donio prvu menadžersku simulaciju - Football Directora.

Prije nego vas podsjetim na menadžersku simulaciju u kojoj sam se prvi put susreo s engleskom ligom i po prvi puta izabrao Manchester United (te mu iz brojnih razloga ostao vjeran do dana današnjeg), izazivam vas da odgledate snimku do kraja. Ne uspijete li u tom pothvatu, svladaju li vas tijekom trominutne snimke dosada i san, sjetite se da je nekada, ne baš tako davno, društvo od tri ili četiri prijatelja uz ispisivanje rezultata na zaslonu znalo provesti po nekoliko sati!

Ako ste pak izdržali torturu i želite još, upoznat ću vas sa Football Managerom, ali onim starim, koji uz ogromne količine teksta ipak sadrži i nešto malo grozne, potpuno odbojne grafike. Za razliku od današnjih fotorealističnih igrača i animacijskih tehnologija koje uzimate zdravo za gotovo, sjetite se da je upravo ovo nekada tjeralo igrače na povike oduševljenja.

Naravno, i u Football Manageru igrala se samo i isključivo engleska liga, bilo je to vrijeme upoznavanja s Ipswichem, Darlingtonom, Queens Park Rangersima, Manchester Unitedom, Chelseajem i brojnim drugim klubovima. Visine i dubine engleske prve lige (nije tad bilo Premiershipa, djeco), a u lošijim sezonama i drugoligaško, pa i trećeligaško društvo upoznavao sam vodeći Manchester United, a za razliku od Football Directora, u ovoj su igri bila autentična i imena igrača.

Da ne pomislite da sam djetinjstvo proveo gledajući u nepregledne količine teksta i sa zakašnjenjem pozovete pravobraniteljicu za djecu, otkrit ću vam da je Commodore 64 imao i svjetlijih trenutaka. Jedan od takvih bio je famozni Microprose Soccer, prva simulacija nogometa iz ptičje perspektive. Požnjela je ogroman uspjeh i utabala put brojnim sličnim simulacijama, od kojih su neke doživjele i veću popularnost.

Devedesete su uskočile na mjesto osamdesetih, a u računalnom vremeplovu došlo je vrijeme za smjenu generacija, vrijeme za Amigu 500. Računala se i dalje nisu mogla kupiti u slobodnoj prodaji u trgovinama, pa je moja vlastita Amiga kupljena iz prikolice kamiona na jednom parkiralištu, u kojoj se moglo naći i televizora, glazbenih linija i brojnih drugih tada još uvijek teško dostupnih stvari. Jamstvo? Što je to jamstvo?

Kako je to računalo slovilo za najbolji igrački stroj istočno od raja, svjetlo dana ugledalo je mnoštvo nogometnih i menadžerskih simulacija, za koje bi mi bili potrebni kilometri teksta. Zbog toga ću se usredotočiti na jednu od najpopularnijih nogometnih igara u povijesti igranja na računalu, nenadmašni i apsolutni hit Sensible Soccer, koji svoje poklonike ima čak i danas, gotovo dva desetljeća otkad je ugledao svjetlo dana.

Velika baza nogometnih klubova, detaljni popisi igrača, mogućnosti mijenjanja imena i boja dresova i nevjerojatno zabavna, brza i zarazna igra osvojili su milijune igrača. Biti majstor u Sensible Socceru postalo je pitanje prestiža, do te mjere da se upravo za ovu igru veže priča na koju nisam osobito ponosan.

Naime, tijekom jednog odmjeravanja snaga u vječnom derbiju protiv vlastitog brata, ljutit zbog pretrpljenog poraza, iz postolja sam iščupao igraću palicu. Manjak ispravnih igraćih palica efektivno je uništio bilo kakvu mogućnost revanša, pa smo se do kupovine nove palice silom prilika usredotočili na igranje protiv računalnog protivnika.

Stotine osvojenih bodova, izgubljenih i dobivenih derbija, promocija u višu i padova u nižu englesku ligu, sve to i mnogo više prošao sam kroz nekoliko navedenih i još mnoštvo igara koje nisam niti stigao spomenuti. Jesu li one promijenile moj život? Jesu, na neki način jesu. Oblikovale su moje nogometne afinitete na jedan nogometni izričaj i jednu nogometnu ligu koju danas pratim zajedno s vama.

Svako vrijeme nosi svoje. Dok je nekad bilo dovoljno da se na ekranu ispiše riječ "nogomet" ili ime vašeg omiljenog kluba, danas nogometne računalne igre reklamiraju najveće svjetske zvijezde iz najvećih svjetskih klubova. Nadam da ste ovu, za jedan sportski portal posve netipičnu šetnju kroz zaboravljene piksele shvatili tek kao nostalgičan pogled na eru u kojoj je za zabavu bilo potrebno puno manje nego danas.

Građanska inicijativa

Priznajem krivnju po svim točkama optužnice jer nisam s posebnom pozornosti pratio utakmicu engleske reprezentacije s Brazilom. Nakon usporenog i poprilično dosadnog prvog poluvremena stavio sam pred sebe izbor: gledanje drugog poluvremena ili 45-minutno samoozljeđivanje tupim predmetom. Izabrao sam ovo drugo.

I nije mi prvi put, no prije nego me proglasite mazohistom koji uživa u samoozljeđivanju i nazovete najbližu psihijatrijsku ustanovu, znajte da takvim metodama pribjegavam isključivo kad su na programu prijateljske utakmice usred nogometne sezone.

Stoga sam došao na ideju o pokretanju građanske inicijative za ukidanje prijateljskih utakmica! Razmišljam i o pokretanju grupe na Facebooku jer u današnje doba prosvjednicima je prehladno stajati na ulici, pa se prosvjeduje lijevim klikom miša, i to sekundu nakon što ste postali fan grupe "~!!!~Mrzim kad me svrbi lijevo oko~!!!~".

Skromnog sam mišljenja da od prijateljskih utakmica koristi imaju tek izbornici i poneki igrač sumnjive kvalitete, koji u suprotnom u reprezentativnom dresu ne bi prikupio niti jedne minute. Ovako mu izbornik u slučaju kritike barem može uputiti prijekorni pogled i reći: "Što hoćeš, dao sam ti priliku."

U kakvom to svijetu, dakle, živimo u kojem čak ni susret Engleske i Brazila više ne izaziva zazubice, pitam ja vas uz obvezno mlaćenje kažiprstom po zraku, kako to ovih dana već čine predsjednički kandidati. Natjecateljski žar umire još prije odlaska na put, i to iz dva razloga: velik broj igrača misteriozno se ozlijedi prije i jednako misteriozno ozdravi nakon prijateljske utakmice, a onima koji nisu uspjeli isposlovati ispričnicu klupski čelnici već su podijelili jasne direktive: čuvajte sebe i svoje ekstremitete koje skupo plaćamo!

U takvim utakmicama moje omiljeno razdoblje za samoozljeđivanje je ono od 55. do 70. minute, kada se izbornici odluče izmijeniti gotovo kompletne sastave. U navedenom petnaestminutnom razdoblju lopte u igri gotovo da i nema, no nakon svih obavljenih izmjena osjećamo da četvrtog suca znamo kao da smo s njim "skupa ovce čuvali".

Teško je procijeniti kada nastupa ono što ću nazvati momentom spoznaje. Nakon godina provedenih uz nogomet, bilo na tribinama, bilo u novinarskoj loži, bilo pred televizijskim ekranom, u jednom trenutku pronađete sebe kako sjedite, usta punih kokica ili neke druge zanimacije i spoznate da ste - magarac.

Da, upravo tako, magarac. Ne vjerujete li mi na riječ, zamislite situaciju u kojoj biste privučeni imenima Stevena Spielberga, Clinta Eastwooda ili kakvog drugog renomiranog redatelja, ušli u kino dvoranu i gledali film u kojemu glumci ne daju sve od sebe jer im je filmski studio tako naložio, a od 55. do 70. minute gledate majstora rasvjete kako mijenja žarulje i usput kompletnu glumačku postavu.

Priznajte, tražili biste povrat novca, baš poput čelnika Chelseaja koji će od engleskog nogometnog saveza tražiti oko 900.000 funti kompenzacije zbog snobovske ozljede Franka Lamparda. Veznjak Chelseaja sljedećih će šest tjedana provesti izvan stroja jer mu je na čarter letu prema Dohi bilo pretijesno.

Da, dobro ste pročitali - pretijesno. Skučeni prostor u zrakoplovu uzrokovao je grčeve, a oni pak nespremnost i ozljedu na prvom treningu. Ostaje misterija kako je u istom avionu putovao Peter Crouch, no engleski će nogometni savez tako od utakmice s Brazilom inkasirati 400.000 funti, ali vjerojatno i isplatiti 900.000 funti za sljedećih šest Lampardovih plaća. Pa vi recite da se prijateljske utakmice isplate...

Engleska pacijentica

Osamdesetak smo se dana zabavljali nevoljama Frederica Piquionnea i bila su to dobra vremena, no Engleski pacijent mora ići dalje. Puno sam neprospavanih noći proveo razmišljajući kako zadržati pozornost vjernih čitatelja (barem onih muške spolne vjeroispovjesti) i kako ih iz tjedna u tjedan natjerati da se vraćaju i čitaju ove retke, a onda mi je sinulo: žene nogometaša!

Svakoga tjedna predstavit ću vam tako jednu od djevojaka zaduženih za trošenje novca nekog od nogometaša iz Premier lige. Mogla je ta rečenica i bez riječi "novca", ali ovo je prije svega obiteljska kolumna. Nakon što ih predstavim dovoljno, a o broju ću odlučiti sam jer to mogu i jer mi ne možete ništa, odluku o najboljoj prepustit ću vama.

Djevojka koja dobije najviše vaših glasova ponijet će prestižnu titulu Engleske pacijentice za sezonu 2009./2010., što je priznanje kakvo se samo poželjeti može. Krenimo, dakle, u ovu novu avanturu, a čast premijernog otvaranja pripala je Cheryl Cole.

Punim imenom Cheryl Ann Cole, ova talentirana pjevačica, plesačica, modna dizajnerica, spisateljica i televizijska voditeljica sve je to uspjela ostvariti u 26 godina života. U slobodno vrijeme troši novac (vidi gornju opasku o novcu) Ashleyja Colea, braniča Chelseaja, a svoju je vlastitu slavu stekla u girl bandu Girls Aloud.

U međuvremenu je snimila i solo album te potpisala ugovor s izdavačkom kućom za koju će napisati pet ljubavnih romana. Ova engleska inačica Nives Celzijus prva je u nizu potencijalnih Engleskih pacijentica koje će pred vašim očima proći sljedećih tjedana.

BBC - Alex Ferguson 2:1

Šestogodišnjem bojkotiranju BBC-jevih mikrofona i kamera od strane Alexa Fergusona došao je kraj. Premier liga prošlog je četvrtka usvojila novi pravilnik prema kojemu će svi treneri i igrači biti obvezni nakon utakmice dati izjavu televiziji koja je skupo platila prava na prikazivanje Premier lige.

Kako bi vam gornja rečenica bila jasnija, moram se vratiti u 2004. godinu kada je spomenuti bojkot i započeo. Naime, BBC je upravo te godine emitirao dokumentarni film pod imenom "Otac i sin" u kojem su Fergusonovog sina Jasona, inače agenta (ne tajne službe, nogometnog), optužili da koristi očev ugled kako bi stekao vlastitu korist prilikom obavljanja transfera.

Kako Jason Ferguson nikada ni za što nije optužen niti proglašen krivim, menadžer Manchester Uniteda javno se zakleo da od toga dana više nikada neće dati izjavu za BBC. "Arogantni su preko svih granica, nisu se sposobni ispričati i toliko su veliki da se ne boje sudskih tužbi", rekao je tom prilikom Ferguson i odlučio im se osvetiti tako što je šest godina pred kamere slao svoje pomoćnike, prvo Carlosa Queiroza, a potom Mikea Phelana.

Najnovijom odlukom Ferguson će biti obvezan pojaviti se pred kamerama BBC-ja, a hoće li to doista i učiniti vidjet ćemo već sljedećeg vikenda. Štoviše, Ferguson je odsad obvezan odgovarati i na pitanja tiskanih medija, što također nije prakticirao. Proteklih je sedam godina, naime, izjave nakon utakmica davao samo i isključivo klupskoj televiziji MUTV.

Odluči li se Ferguson i dalje bojkotirati BBC i ostale predstavnike sedme sile, predviđene su kazne koje će rasti svakim novim prekršajem.

Zlatni dodir Darrena Benta

Ako vam je trebao dokaz da je u današnjem nogometu baš sve precijenjeno, evo primjera poznate crvene lopte za plažu, za koju je čulo više ljudi nego za Josipa Tadića. Plastična igračka na napuhavanje, uz čiju pomoć je Sunderland pobijedio Liverpool i svim navijačima u Engleskoj dao materijala za barem mjesec dana ismijavanja, prodana je na aukciji.

Lopta koja se u paketu s ručnikom za plažu preko interneta mogla nabaviti za desetak funti postigla je cijenu od čak 411,77 funti, što preračunato u hrvatsku valutu iznosi oko 3.300 kuna! Ime kupca nije otkriveno, vjerojatno zato što bih ga nemilosrdno ismijavao u svojoj kolumni, ali novac koji je platio barem je otišao u humanitarne svrhe.

Jedan dodir Darrena Benta, makar i posredni preko nogometne lopte, crvenoj je plastičnoj igrački donio 40 puta veću vrijednost. Želite li, dakle, dobro zaraditi, pogodite Benta kakvim predmetom i kasnije ga prodajte na aukciji. Predmet, ne Benta, njega će prodati menadžer. Zarada zajamčena.

Patrice ne gleda Shreka

Smicalice u klupskim svlačionicama uvijek su prisutne, a jednu od njih proteklog tjedna s novinarima je podijelio i Patrice Evra. Uoči utakmice doigravanja za odlazak na Svjetsko prvenstvo između Irske i Francuske, pojedini su igrači Manchester Uniteda (John O'Shea, tebe gledam) počeli namjerno u svoju garderobu uvoditi odjevne predmete isključivo zelene boje.

Francuski internacionalac, međutim, nije siguran radi li se tek o njegovoj mašti ili je sve to dio psihološkog rata: "Imam dojam da već nekoliko dana neki ljudi namjerno nose odjeću zelene boje, ali možda je sve to samo moja mašta. Neki dan sam otvorio limenku Spritea, pogledao je i odlučio popiti nešto drugo jer kad god vidim nešto zeleno, pomislim na Irsku", rekao je Evra.

Potom je otkrio da niti on nije posve nevin u cijeloj priči jer je uoči Europskog prvenstva 2008. godine svojim engleskim suigračima nudio daljinske upravljače kako bi utakmice mogli pratiti preko televizijskih ekrana. "Zafrkancije su opet počele, sada mi Darren Fletcher (reprezentativac Škotske koja se nije plasirala na SP, op.a.) kaže da ćemo zajedno provesti ljeto", dodao je Evra, a hoće li se doista družiti sa svojim škotskim kolegom saznat ćemo već večeras nakon uzvratne utakmice između Francuske i Irske.

Red je da ovu kolumnu i završim onako kako sam je započeo. Duhoviti netko s pozamašnim viškom slobodnog vremena odlučio je start Jonnyja Evansa nad Didierom Drogbom staviti u kontekst borilačke računalne igre, a rezultat je impresivan. Drogbini trzaji kao da je pogođen gromom tek sada dobivaju puni smisao.