Sretna vam nova!

Međutim, tko me pita? "Kolumna se neće sama napisati", rekla bi moja nastavnica u osnovnoj školi, a premda bi možda trebao biti, blagdanski stol ispunjen delicijama nije izgovor za lijenost. Stoga, uz zavidne poglede prema Bundesligi, Serie A, Le Championnatu, Primeri, pa čak i HNL-u, gdje nogometaši u ovo vrijeme pune želuce i ne razmišljaju o nogometu, stišćem zube i ispunjavam svoju građansku dužnost. Baš kao i protekle nedjelje, kad sam među dvanaestoricom demagoga morao odabrati najmanje zlo.

Znate tko je još navikao na odmor tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana? Roberto Mancini. Novi menadžer Manchester Cityja za vrijeme svoje vladavine u milanskom Interu krajem prosinca i početkom siječnja nije morao razmišljati o nogometu. Sada su se, međutim, stvari promijenile. Upao je u premierligaški žrvanj i izgovora više nema. Smeta li ga to? Ni najmanje, tvrdi, a sudeći prema prvim rezultatima govorio je istinu, iako je Talijan.

U svoje prve dvije utakmice na kormilu Cityja (to vam je onaj manje poznati klub iz Manchestera) upisao je dvije pobjede i odmah, "kao iz topa" najavio utrku za naslov. "Možemo li osvojiti naslov? Sve je to realno očekivati, imamo još 19 utakmica i sve je moguće jer imamo dobru momčad", rekao je Mancini.

Čovjek doista voli živjeti pod pritiskom. Vlasnicima kluba već je najavio devet trofeja u svom mandatu, a sad i naslov prvaka premda su od proteklog osvojenog trofeja, Liga kupa, prošle čak 33 godine. Za usporedbu s gradskim rivalom, u protekle 23 godine United je imao jednog menadžera, a City promijenio njih 14. United je osvojio 24 trofeja, a City nijednog. Razloga za optimizam - napretek.

Mancinija takve brojke ne zanimaju, pobjede nad Stoke Cityjem i Wolverhamptonom u njemu su probudile glad za trofejima i sada ga nitko više ne može zaustaviti. Osim jačih protivnika, ali o tom potom. Ostavit ćemo talijanskog stratega da uz pomoć svojih asistenata uči napamet trenere Premier lige, pa mu se možda neće dogoditi da uoči početka utakmice sa Stoke Cityjem umjesto Tonyju Pulisu ruku pruži - njegovom asistentu.

Neizbježni Portsmouth vratio se onome što najbolje čini, gubljenju utakmica. Pobjeda nad Liverpoolom dala im je lažnu nadu da su crne dane ostavili iza sebe, a zatim je stiglo grubo otriježnjenje u obliku činjenice da su Liverpool ove sezone pobijedili mnogi. Poraz od West Hama i ništica u rubrici pogoci ujedno je i dokaz da su pogoci Frédérica Piquionnea doista ispali iz saonica Djeda Božićnjaka.

Sljedeći veliki praznik je Uskrs, pa našem omiljenom nesposobnom napadaču već sada preporučam potragu za e-mail adresom uskršnjeg zeca. Nikad se ne zna od koga ćete u životu morati potražiti pomoć, makar i tako veliku kakva je potrebna Portsmouthu. Od osnivanja Premier lige, naime, samo je jedna momčad za Božić bila na dnu ljestvice i kasnije izbjegla ispadanje.

Na vrhu ljestvice, tamo gdje Roberto Mancini želi biti, Chelsea i Manchester United i dalje jedni drugima daju prilike za povećanje, odnosno smanjenje bodovne razlike. Tek što su izborili pet bodova prednosti, Ancelottijevi su vojnici s Birminghamom odigrali 0:0 i Unitedu uručili božićni poklon. Ni protiv Fulhama nije išlo glatko, o čemu će najbolje posvjedočiti John Terry, kojemu je suigrač Jurij Žirkov za Božić poklonio potplat svoje kopačke, zajedno s kramponima.

Loša vijest za Londončane je što se od momčadi na neko vrijeme oprostio Didier Drogba, koji će se pridružiti Obali Bjelokosti na Afričkom kupu nacija. Bez obzira na neuvjerljive predstave i gubitak glavne figure u momčadi, Ancelotti je novinarima slikovito objasnio da u siječnju ne namjerava dovoditi pojačanja.

"Kažem vam, neću kupiti nikoga u siječnju, nema apsolutno nikakve šanse. Spreman sam se i okladiti s vama, ako nekoga kupim trčat ću gol oko terena", rekao je Ancelotti i jednom rečenicom okupio medijsku mašineriju u zajedničkoj nadi da Chelsea neće dovoditi pojačanja. Ako i postoji menadžer u engleskoj Premier ligi kojega ženski dio publike želi vidjeti u takvom izdanju, Ancelotti vjerojatno ne bi bio prvi izbor.

Ipak...

Izuzmemo li njegovu suprugu, postoje žene koje bi Ancelottija rado vidjele bez odjeće, no prethodno bi im za to morao dobro platiti. Naime, uvijek aktivni britanski tabloid The Sun ponovno je iskopao priču koja je zagolicala maštu onih koji u Premier ligi ne traže samo nogomet, već i poneki žuti trenutak.

Prošloga su tjedna u jednom engleskom bordelu uhvatili menadžera iz Premier lige kojemu na svoju veliku žalost ne smiju otkriti ime. U tome ih sprečava britanski zakon o privatnosti, no bez obzira na to tabloid je detaljno opisao situaciju, ostavivši nam mogućnost nagađanja tko bi to od oženjenih premierligaških menadžera zabavu mogao potražiti u jednom bordelu.

Prema pisanju Suna spomenuti je menadžer, odjeven u opremu svoga kluba, automobilom došao do "salona za masažu" čija je prava djelatnost javna tajna. Navukavši na sebe kaput ušao je unutra i sat vremena kasnije vratio se sa smješkom na licu. Reporteri Suna suočili su se s njime, upitali ga je li svjestan da se radi o bordelu, na što se nasmiješio i kratko odgovorio: "Da."

Ušao je u svoj automobil i odvezao se s lica mjesta, očigledno ne osjećajući ni mrvicu krivnje što je prepoznat na licu mjesta. Sve je prema pisanju Suna vidio i lokalni dostavljač: "Svi ovdje znaju da je ovo bordel, a ne salon za masažu", potvrdio je. "Vidio sam kad se zaustavio automobil i nisam mogao vjerovati tko je izašao iz njega."

"Odmah sam ga prepoznao, pa sam pričekao da vidim što će se dogoditi. Začudilo me što netko kao on nije ni pokušavao sakriti to što čini. Valjda je mislio da ga nitko neće prepoznati, ali on je menadžer iz Premier lige.", dodao je neimenovani sugovornik.

Isti menadžer navodno je sličnu stvar već napravio u listopadu ove godine, a Sunov izvor tvrdi da bi ovakvo ponašanje moglo biti pogubno i za klub kojeg vodi: "To je čovjek koji vodi nogometni klub koji je uključen u multimilijunske transfere i plaća igrače desetke tisuća funti svakoga tjedna. Ovakvo ponašanje izlaže klub ucjenjivanju od strane kriminalaca, nogomet je ogroman biznis i njegova odgovornost prema čelnicima, igračima i navijačima je velika. Nevjerojatno je da može biti tako bahat", izjavio je, opet neimenovani, izvor.

Nama, kao i Englezima, preostaje da se pitamo tko je od engleskih menadžera zabavu odlučio potražiti u bordelu. Rafael Benitez sigurno nije, on ionako ima previše problema. Premda bi mi osobnu zadovoljštinu predstavljala vijest da je to Avram Grant, spominjanje multimilijunskih transfera i plaćanja igrača u potpunosti ga diskvalificira jer Portsmouth nit' kupuje, nit' plaća igrače.

Izuzmemo li "mrtva puhala" poput Garyja Megsona, Roya Hodgsona ili Owena Coylea, koji se spolnih aktivnosti prisjećaju kao ratni veteran iskrcavanja u Normandiji, Premier liga doista oskudijeva "jebivjetrima". Svoj sam uži izbor sveo na tri imena: Mick McCarthy, Phil Brown i Gianfranco Zola. Vi odlučite.

Engleska pacijentica #7

Nakon dvije kandidatkinje koje su zagazile u tridesete, ovoga tjedna ponovno se pomlađujemo, i to drastično. Ja sam čovjek u godinama, no vjerujem da ova kolumna ima i mlađu publiku koja neće imati ništa protiv što je sedma kandidatkinja za Englesku pacijenticu upravo Melanie Slade, od prije nekoliko dana zaručnica Arsenalovog veznjaka Thea Walcotta.

Vjerovali ili ne, u Engleskoj postoji par kojeg mediji i novinari zapravo vole! 20-godišnji Theo i 19-godišnja Melanie nekim su čudom svima simpatični, premda bi ispravnije bilo reći da ih zbog njihove dobi još uvijek nisu stigli zamrziti. Dodajmo tome da Walcott nije stigao načiniti veću štetu engleskoj reprezentaciji i formula za jednog od najomiljenijih engleskih parova je tu.

Usprkos svojoj mladosti, Melanie Slade i Theo Walcott zajedno su već nekoliko godina, točnije od 2006. godine kada su se susreli u jednom trgovačkom centru. Bila je to ljubav na prvi pogled koja traje i danas, a prije samo nekoliko dana, na sam Božić, Theo je svoju djevojku i zaprosio. Obzirom da su još zajedno, pretpostavljam da je rekla "da".

Kako mi više sile YouTubea ne dopuštaju da ovdje zalijepim željeni video clip, evo vam link pa ga pogledajte sami.

Američke pacijentice

Ne tako davno u ovoj sam vas kolumni upoznao s Elizabeth Lambert, vjerojatno najgrubljom djevojkom u povijesti ženskog nogometa. Kako su me ovaj put engleski nogometaši razočarali lošom blagdanskom ponudom zanimljivih video snimaka, ponovno ću zaviriti preko oceana u sport kojeg nitko ne gleda, osim kada se dogode ovakvi incidenti.

Igračica Stanforda Kelley O'Hara možda jest kandidatkinja za igračicu godine, ali način na koji ulazi u duele čini je najpozvanijim kandidatom da s Paulom Scholesom jednoga dana napiše knjigu "Prekršaji za neznalice". O'Hara je prvo smrvila simpatičnu plavokosu igračicu Sjeverne Karoline, a potom još jednim prekršajem zaradila put u svlačionicu.

Ako ste se baš zagrijali za ove američke nogometašice i njihovo poimanje nogometa, u duhu vremena darivanja darujem vam bonus video.

Utakmica godine

A sad, pustimo na stranu premierligaše, zaboravimo na agresivne američke nogometašice i spustimo se u drugoligaško društvo, u tzv. Coca Cola Championship ili "gaziranu ligu", gdje je ovoga tjedna odigrana utakmica koja s pravom kandidira za titulu utakmice godine. Fenjeraš Peterborough je ugostio četvrtoplasirani Cardiff City i nakon prvih 45 minuta u skladu sa svojim dosadašnjim rezultatima očekivano gubio s 0:4.

U tom trenutku malo je tko mogao vjerovati da će utakmica završiti na bilo koji drugi način osim uvjerljivom pobjedom gostiju iz Walesa. Malo tko, osim igrača Peterborougha. U nevjerojatnom drugom poluvremenu domaći su igrači smogli snage za pravi podvig, postigli četiri pogotka i na kraju osvojili bod rezultatom 4:4.

Dok je domaćin uživao u nogometnom čudu, menadžer Cardiff Cityja David Jones ostao je zapanjen konačnim ishodom utakmice, do te mjere da je nakon utakmice odlučio uzeti slobodan dan. "Rekao sam im što sam imao za reći poslije utakmice, znaju što mislim. Teško je sve to prihvatiti i jednostavno se moram maknuti od njih na jedan dan", rekao je vidno razočarani Jones.

"Razmislit ću što ću im reći kad se ponovno okupimo i sjednemo da pogledamo snimku utakmice, ali onako izgubiti vodstvo od četiri pogotka, to je doslovno horror show. Kad mislite da ste vidjeli sve, postane vam jasno da niste i to je u neku ruku i ljepota nogometa. Igrači su se jednostavno isključili i nisu činili ono što sam im rekao da čine. Mislili su da je utakmica gotova."

Što reći na kraju nego - uživajte u video sažetku, ovakvih utakmica ne vidite puno u životu.

Nogomet po Wengeru

Da pitate Arsenea Wengera, on bi vjerojatno zabranio povratak u utakmicu nakon četiri pogotka zaostatka. Arsenalov menadžer gotovo svakoga tjedna pozornost nekom izjavom ili maštovitim prijedlogom, a najsretniji bi bio kada bi mu UEFA i FIFA dali odriješene ruke u formiranju pravila koja pogoduju Arsenalovom poimanju nogometa. Ruku na srce, ponekad kaže i nešto pametno, no ovaj put odlučio se obrušiti na izvođenje auta rukom i predložio da se stoljetno pravilo promijeni te da se ubačaj sa strane počne izvoditi nogom.

Wenger se svog amandmana na nogometna pravila dosjetio imajući na umu Roryja Delapa iz Stoke Cityja, čiji su ubačaji rukom koji prevaljuju i do 40 metara postali poznati diljem Europe, a njegovoj momčadi donijeli dosta pogodaka na račun onih koji se s takvim ubačajima ne znaju nositi. "To je pomalo nepoštena prednost", kazao je Wenger.

U očekivanju prijedloga da se Leu Messiju i Cristianu Ronaldu zabrane driblinzi jer predstavljaju nepoštenu prednost u odnosu na one koji ih ne mogu ponoviti, Wenger bi trebao razmisliti o kaosu kojeg bi u nogomet dovelo izvođenje auta nogom. Doslovno svaki ubačaj sa strane postao bi potencijalna mogućnost slanja lopte u protivnički šesnaesterac, što za sobom povlači i dolazak visokih obrambenih igrača i pauze u igri kojih dosad nije bilo.

Kako biste u novu godinu ušli s osmijehom na licu, za konac ovotjedne kolumne priredio sam vam dva video clipa s najbizarnijim i najsmješnijim događajima iz godine koja je na izmaku, u režiji marljive ekipe s portala tvgolo.com. Mnoge od njih prepoznat ćete iz Engleskog pacijenta, a premda neki i nisu iz engleskog nogometa, vjerujem da ćete mi oprostiti i dobro se zabaviti.

Bilo je to sve u ovom izdanju Engleskog pacijenta, a ujedno i posljednja kolumna u sportskoj 2009. godini. Želim vam svima dobar provod u novogodišnjoj noći i puno uspjeha u novoj 2010. godini. Kako i pacijenti nekada moraju na odmor, a i Premier liga uzima jednotjednu pauzu, ponovno se vidimo za dva tjedna, odnosno 13. siječnja. Sretna vam Nova godina!