Ostali sportovi

"Kad se vratim želim dati 100 posto"

Davor Sajko • petak, 09.04.2010.
"Kad se vratim želim dati 100 posto"

Sandra Paović je na svoj je sportski put krenula iz Borova Naselja krajem 80-tih. Put je ovu mladu Slavonku vodio preko Novog Sada, Zagreba, Njemačke do Francuske gdje je 30. siječnja 2009. teško nastradala u prometnoj nesreći...

Težak oporavak, ali i puno volje za život i velika podrška cjelokupne hrvatske javnosti, Sandri je dalo snage da se oporavi i opet prohoda. Posjetili smo je u Selcu gdje je na oporavku i razgovarali o njezinim ciljevim, reprezentaciji, o stolnom tenisu...

PROMETNA NESREĆA

Nikad nije dobro vrijeme za ružne stvari, ali tvoja nesreća je došla u trenutku kada si bila u usponu...
"U doba kada sam nastradala bila sam na putu da se moja karijera razvija prema samom vrhu. Bila sam u Top50 svijeta i to pored cijele Azije gdje je bezbroj igračica koje jednostavno vladaju svjetskim stolnim tenisom. Ja sam se ugurala među njih. Na europskom nivou bila sam u Top15, s time da je devet Kineskinja bilo ispred mene u tom trenutku. Zvuči čudno, ali to je tako. Azijatkinje u potpunosti vladaju svjetskim i europskim stolnim tenisom.
Tada sam bila najbolja. Kvalificirala sam se na Olimpijske igre na najtežim kvalifikacijama ikad. Na tim kvalifikacijama je skoro bilo više Kineskinja pod raznim zastavama nego nas ostalih i tu nas se jako malo plasiralo. U tri sam dana igrala devet mečeva, od kojih sam dobila osam i svi su bili na nož. Igrala sam tada njemačku Bundesligu i to četiri godine gdje sam ostvarila jedan od najboljih skorova pa sam nakon malog zasićenja prešla u Francusku. Tu sam došla u jednu izuzetno jaku ekipu koja se te sezone znatno pojačala. Borili smo se naslov prvaka u Francuskoj, dok smo u Ligi prvaka došli do polufinala. Na putu za taj meč se nažalost dogodila ta moja nesreća..."

Koliko ti je bila bitna podrška i pomoć koja je dolazila iz Hrvatske u doba kada si ležala u Švicarskoj?
"Znam da je bilo izuzetno teško u početku kada se nije znalo da li ću preživjeti, hoću li moći uopće disati, bila sam nepokretna...rekli su da nikad neću stati na noge, a evo sad hodam na štakama i hodam dosta dobro. U tim trenucima sam bila više mrtva, nego živa...ja stvarno ne znam kako bi sve to preživjela da nisam imala takvu podršku. Kad znate da doktori ne vjeruju u vas, a cijela Hrvatska stoji iza tebe. Tek sam kasnije čula koje je to razmjere poprimilo...svi sportaši, svi ti ljudi, nisam u početku znala u kojoj se to mjeri raširilo po Hrvatskoj. To je bila prava epidemija i to mi je jako pomoglo u mom napretku. To mi je pomoglo da vjerujem u sebe, jer da nisam vjerovala u sebe, ne bi došla do toga da danas hodam na štakama.

KARIJERA

"Tatin najbolji prijatelj se profesionalno bavio stolnim tenisom u Borovu Naselju gdje smo imali dobar klub u ex YU, a ja sam sa pet godina već počela igrati."

Tvoj sportski put u inozemstvo je započeo vrlo rano. Koliko je to teško za mladu djevojku poput tebe da se uz sportske izazove uhvati u koštac i sa problemima koje donosi samački život u tuđini?
"Što se tiče mog privatnog života, bilo je izuzetno teško za mladu djevojku poput mene doći u stranu zemlju i tu živjeti i trenirati. Moji su bili u Vukovaru, a kad si u tuđini uvijek si stranac. To je definitivno teško i s te strane nije bilo lako, no što se tiče sporta i stolnog tenisa to je bio pravi potez. Tamo sam se mogla koncentrirati isključivo na stolni tenis jer sam imala odlične uvjete za trening i nikad nisam požalila što sam otišla u Njemačku."

Bila si četiri godine u Njemačkoj. Kako je to izgledalo tamo, s obzirom da smo putem TV ekrana svjedoci da i ti “mali” sportovi privlače izuzetan interes van Hrvatske?
"Mi smo u Njemačkoj imali pune dvorane, svaki meč Bundeslige se danima najavljivao, prodavale su se godišnje karte, a za ilustraciju u polufinalu Lige prvaka imale smo punu dvoranu sa 5.000 gledatelja."

Ping pong vs. stolni tenis

"Htjela bih odvojiti ping pong od stolnog tenisa. Ping pong je onaj rekreativni dio kad ljudi "prebacuju" lopticu preko mrežice, dok je stolni tenis nešto sasvim drugo. Ponekad kažu: "šta vam uopće treba kondicija", a moji trenizi su znali trajati i po osam sati."

Kakav si ti imala status u toj cijeloj priči? Jesi li imala onih slatkih problema da su te zaustavljali na ulici?
"Iako sam tamo bila jako dobra igračica i jako su me cijenili, Nijemica mog ili ranga ispod mene je dobila znatno bolji ugovor. Ista ta Nijemica će dobiti manje mečeva od mene ili u najboljem slučaju skoro isto kao i ja, no to je borba i stalno dokazivanje. Sve je tamo bilo korektno, no nisam imala nikakv zvjezdani status."

Kako si ti bila zadovoljna svjim sportskim napretkom, svojim nastupima? Zašto si nakon četiri godine Njemačku zamijenila Francuskom?
"Najviše sam u Njemačkoj profitirala u sportskom smislu. Imala sam konstatno jake protivnice, jake mečeve i u tom smislu sam se dokazivala i smatram da sam se tamo uspjela dokazati. Što se tiče reprezentacije s jedne strane i igranja u Bundesligi i živjeti u Njemačkoj teško je igrati i da se u tom razdoblju ne dogodi neka promjena. Teško je držati jedan te isti tempo. Meni je u tom trenutku bila potrebna promjena jer sam znala sve svoje suparnice u Bundesligi i trebao mi je novi izazov.
To je bio razlog mog odlaska u Francusku. Pokušala sam dogovoriti da živim u Hrvatskoj i da na mečeve idem u Njemačku, no to mi nisu dozvolili, što je bio još jedan razlog da se okušam u Francuskoj. U dogovoru s svojim trenerom Cegnarom trenirala sam u Zagrebu i samo putovala na mečeve u Francuskoj. To je dobro funkcioniralo, jer me trener mogao pratiti, no bila sam jako umorna od svih tih putovanja."

SVJETSKI i EUROPSKI STOLNI TENIS

"Imala sam priliku igrati u Pekingu pred prepunom dvoranom i dobiti njihovu "Kineskinju" iz Australije u prvom kolu i to je bio fenomenalan osjećaj."

Spomenula si da je puno Azijatkinja u stolnom tenisu i da vladaju ne samo svjetskim, već i europskim stolnim tenisom. Koliko je to dobro ili loše za razvoj stolnog tenisa?
Ja sam za to da što više Kineskinja igra po Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, jer će se time povećati kvaliteta stolnog tenisa. Mlade će igračice imati priliku igrati protiv njih, učiti od njih i uz puno treninga i rada te će mlade igračice napredovati. Problem je onaj međunarodni dio gdje Kineskinje dobivaju putovnice udajom ili već nekim drugim načinom. Da nije toga, ja bih u trenutku prije nesreće bila sigurno u Top12 u Europi, što je sigurno najprestižniji turnir. U tom trenutku u Top12 je bilo čak osam "Kineskinja" i prva rezerva je bila "Kineskinja"...što je previše. No, Kineskinje su definitivno digle letvicu i na nama je da ih uz puno truda i rada probamo sustići."

Kakvo je stanje u europskom stolnom tenisu? "Njemačka Bunedsliga definitivno je najjača liga. Nakon toga Španjolska pa Francuska. U tim ligama su sve ekipe izjednačene i moguće je da svaka ekipa dobije bilo koga. Znači i ona posljednja može bez problema dobiti prvoplasiranu ekipu. U ostalim ligama prve tri ekipe su jake, no sve ostale ekipe u tim ligama slabe su u europskim okvirima."

HRVATSKI STOLNI TENIS

Kakvo je stanje u našem stolnom tenisu? Ligaški i reprezentativni dio...
Liga nam je u Hrvatskoj očajna. Voljela bi to uljepšati, ali ne mogu. Muška liga je još donekle nešto, no u ženskom dijelu je to jako slabo. Samo Mladost Iskon ima iza sebe rezultate i oni su daleko od svih. Reprezentativni dio nam je odličan s obzirom na stanje naše lige. Na zadnjih šest Europskih prvenstava imali smo četiri ili pet osvojenih medalja, Tamara Boroš, Andreja Bakula, Kornelija Vajda...Mi smo ekipa već desetak godina, a prije toga Eldijana Aganović, Sanela Jurinec, Mirela Šikoronja, to su bile sve Top100 igračice. Imale smo odlične uspjehe, no malo se pisalo o tome, premalo."

Tamara Boroš

"Tamara je Tamara. Kada stane preko stola, igračice još uvijek "cvikaju", pogotovo one mlađe. Njena daljnja karijera ovisi samo o njoj. Malo se umorila, ali mislim da bi mogla na još jedne Olimpijske igre ako to ona tako odluči. Dvije godine do Londona koliko god izgledalo malo, za igračicu koja se kroz sve ove godine "potrošila”, je puno...."

Mladost Iskon se odmaknula od sivog hrvatskog prosjeka..
"Mladost Iskon je vrhunska ekipa. Kad imaju dobar dan i kad igraju dobro mogu dobiti bilo koju od najjačih ekipa u Europi. Imaju Tamaru Boroš, imaju Koreanku Park Mi Young, koja je svjetski Top10 i imaju jednu od najboljih naših mlađih igračica, Mateju Jeger koja u je u Ligi prvaka ostvarila dvije važne pobjede. To je jako puno za tako mladu igračicu. Mladost Iskon još uvijek ima prostora za napredak, no puno ovisi o Tamari koja malo oscilira."

Kako si vidjela sebe u reprezentaciji?
"Meni je reprezentacija uvijek broj 1. U klubu sam davala svoj maksimum, no reprezentacija je nešto drugo. To je bila kao obitelj i nešto više od tog sportskog dijela. Znale smo godišnje biti po 200 dana skupa i Neven (trener reprezentacije op.a.) nas je uvijek držao zajedno. Funkcionirale smo kako treba, stolni tenis nam je bio prije svega. Znale smo se opustiti, ali tek nakon pobjeda.
Vajda, Bakula, Aganović, a posebno ja uvijek smo izvlačile najbolje iz sebe upravo u ekipnom reprezentativnom dijelu. Naš ranking u tim trenucima je uvijek bio slabiji od naših protivnica, no u pravilu smo ih uvijek dobivale i za reprezentaciju smo bile najspremnije."

Kako i gdje vidiš našu reprezentaciju u budućnosti?
"Cure su napravile odličan rezultat i bez mene su uzele još jednu europsku medalju. Tamara je bila fenomelana i unatoč svim tim "Kineskinjama". I bez mene, naša je reprezentacija jedna od najboljih u Europi. No, nažalost, osim dvije mlade igračice, ne vidim budućnost hrvatskog ženskog stolnog tenisa. Te dvije pokazuju da bi mogle igrati dobro, no to je daleko od sadašnjeg reprezentativnog nivoa. Mislim da je tu razlog nedostatak onog žara kod treninga koji je bio prisutan kod mene i moje generacije kada smo bezuvjetno slušali naše trenere i starije igračice."

Zoran Primorac

"Zoki je najbolji primjer sportaša. Sa 40 godina ostvariti dva četvrtfinala na Olimpijskim igrama u Pekingu, jednostavno "Bravo Zoki"."

Koliko se može živjeti od stolnog tenisa?
"Treba biti vrhunski igrač i tada se može živjeti od stolnog tenisa. Inače ne... Minimalno treba biti svjetski Top50 do Top100 i onda je to preživljavanje, ali preživljavanje na lijep način. Da bi došao do toga da živiš od stolnog tenisa, stolni tenis ti treba biti broj jedan. Tek tada možeš očekivati rezultate koji će ti omogučiti život od stolnog tenisa. Uz puno rada i truda te ljubavi prema stolnom tenisu, sve je moguće..."

BUDUĆNOST

Tvoj oporavak je u tijeku, no već se polako nameće pitanje šta i kako dalje?
"Ja se sigurno kao igrač ne mogu vratiti, nisam još odlučila što ću i kako ću dalje. Terapije još traju, no razmišljala sam o trenerskom poslu. Vjerujem da u tom dijelu mogu dati klubu ili Savezu sa svojim nekim znanjem i iskustvom. Još nisam odlučila u kojem dijelu bih se vratila u stolni tenis, ali kada se vratim želim dati 100% sebe..."

Neprestani smješak na Sandrinom licu tijekom razgovora samo je potvrda njene čvrste želje za oporavkom i kasnijim uključivanjem u hrvatski stolni tenis na ovaj ili onaj način. Iskustvo kojim je nas i sebe opskrbila u posljednjih godinu dana kada je ostavrila zadivljujući oporavak ne dozvoljava ni nama ni njoj razloga za sumnju u konačnu Sandrinu pobjedu...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!