Kapetan Kiks

Mlađe generacije sigurno će se pitati tko je Kapetan Miki, a ja ću reći da je bio mlađahni američki rendžer koji je jahao Napoleona, no prije nego me proglasite nastranim i svojoj djeci ili mlađoj braći pokrijete oči pred ovom inače obiteljskom kolumnom, reći ću da je Napoleon bio njegov vjerni konj.

Bit će ipak da sam gore spomenutu strategiju ipak naučio iz stripova, jer teško je vjerovati da iskakanje pred razuzdanu hordu neprijatelja i ubadanje zapovjednika prstom u oko može natjerati vašeg protivnika da ne povjeruje svom upravo ozlijeđenom oku. Šteta što to nitko nije rekao Stevenu Gerrardu.

Liverpoolov je Kapetan Kiks tridesetak minuta gledao kako se njegova momčad, usprkos iscrpljujućih dva sata igre protiv madridskog Atletica, sasvim solidno drži i zatvara sve prilaze svojim vratima, a tada je, vjerojatno i sâm fan stripova o svom kolegi po činu Kapetanu Mikiju, skovao pakleni plan. Pomoći će protivniku, ali na tako očit način da ni Alex Ferguson neće povjerovati da je namjeran.

Prerušen u crveni dres, kao četvrti je napadač Chelseaja savršeno asistirao Didieru Drogbi, zaradio i titulu pogreške tjedna, a ostalo je povijest. Chelsea se prošetao Anfieldom i vrlo vjerojatno zapečatio prvu titulu nakon 2006. godine, dok je aura legende Redsa u očima navijača vjerojatno zasjala još jače.

Prije nego me proglasite nekorektnim i neobjektivnim kolumnistom, propalicom i zgubidanom koji povjereni mu medijski prostor koristi za bezočnu propagandu samo jednoga kluba, zastanite na trenutak jer, nećete vjerovati, nisam mislio ozbiljno.

Prava je istina, naravno, da je Chelsea u ovom trenutku nekoliko stepenica kvalitete iznad Liverpoola i da je, za razliku od momčadi s Merseysidea, posložen kao klub koji zna što hoće i zna kako do toga doći. Gerrardova pomoć, premda dobrodošla, nije odlučila utakmicu jer Chelsea bi i bez nje trijumfalno otputovao s Anfielda.

Naravno, Gerrard je mogao izabrati i bolju utakmicu za takav potez jer i bez njegove pomoći teorija zavjere oko ovog prvenstvenog kola bilo bi dovoljno za jednu pristojnu knjigu. Pogledamo li, međutim, u ne tako davnu povijest, shvatit ćemo da je Liverpoolov kapetan i inače sklon ovakvim eskapadama.

Na Europskom prvenstvu 2004. godine, u posljednjim trenucima susreta između Francuske i Engleske, Gerrard se neshvatljivo odlučio na vraćanje lopte vrataru premda je imao i boljih rješenja. Loptu je presjekao Thierry Henry i u ovom slučaju izborio jedanaesterac, kojeg je Zinedine Zidane pretvorio u pobjedu od 2:1. Taj poraz, srećom, nije imao posljedica jer iz skupine u kojoj su još bili Švicarska i Hrvatska, obje su se reprezentacije plasirale dalje.

"Posebnu vezu" između Gerrarda i Henryja vidjeli smo i dvije godine kasnije, ovaj put u Premier ligi, a ishod je bio vrlo sličan nedjeljnoj utakmici na Anfieldu. Još jedno vraćanje lopte vrataru presjekao je francuski napadač, zaobišao vratara i lako poentirao za pobjedu od 2:1.

Ostavimo, međutim, Gerrarda i Liverpool da rješavaju svoje probleme jer u ovom trenutku zaista je teško predvidjeti u kakvom će se sastavu i s kojim menadžerom pojaviti na početku sljedeće sezone. Bez plasmana u Ligu prvaka bit će teško privući vrhunske igrače, bez obzira na količinu novca koju će vlasnici kluba staviti na raspolaganje.

Situacija na vrhu je, inače, ista kao i tjedan ranije. Deja vu. Kako je i Manchester United nekoliko sati kasnije odradio svoj posao i s još jednom čudesno oporavljenim Wayneom Rooneyjem u momčadi svladao Sunderland, Chelsea i u posljednjih 90 minuta sezone ulazi s jednakom prednošću od jednoga boda.

Valja spomenuti da više od 20 godina momčad koja je u posljednja dva kola ušla kao prvoplasirana nije tu prednost izgubila i u posljednje dvije utakmice. Iz redova Manchester Uniteda tješit će se riječima: "tradicije su tu da se ruše" ili "čuda se događaju, posebno u Premiershipu", a Chelsea… Chelsea vjerojatno neće reći ništa. Izaći će na Stamford Bridge i pred očima 40 tisuća svojih navijača vrlo vjerojatno zapečatiti naslov prvaka.

I bolje im je, jer u slučaju gubitka titule posljednju ovosezonsku kolumnu ne preporučam nikome kome je draga plava boja.

Ove nam se sezone posrećilo, pa tako do posljednjeg kola osim bespoštedne borbe za naslov prvaka pratimo i spomenuto vrlo napeto nadmetanje za četvrto, a zahvaljujući najgorem nizu Arsenala od 2005. godine i čak pet uzastopnih utakmica bez pobjede, možda čak i treće mjesto.

Puno toga ovisi i o paklenom dvoboju na Eastlandsu koji je na rasporedu večeras u 21 sat. Kako sam nedavno u pospremanju uspio razbiti svoju vjernu staklenu kuglu, a karte za tarot ne mogu pronaći u neredu, nažalost ne mogu predvidjeti ishod te utakmice, no reći ću da pobjeda Tottenhama vodi Spurse u Ligu prvaka, a dok remi ili pobjeda Manchester Cityja čitavu odluku ostavlja za posljednje kolo.

Međutim, bez obzira na sve spomenute napetosti i neizvjesnost i ova završnica pati od prokletstva utakmica koje nemaju baš nikakvog značaja i predstavljaju prelijevanje iz šupljeg u prazno. Birmingham i Burnley, Portsmouth i Wolverhampton, Stoke City i Everton, Fulham i West Ham, Wigan i Hull City… sve su to redom utakmice prošloga kola bez ikakvog natjecateljskog naboja i cilja, što za nas gledatelje ne predstavlja poseban mamac. Stoga sam razmišljao kako takve utakmice ubuduće učiniti zanimljivijima, kako navijačima, tako i igračima koji bi u tom slučaju imali imperativ pobjede.

Nameće se nekoliko ideja, sve jedna bolja od druge, a padne li vam na pamet još koja, ne ustručavajte se podijeliti je s nama. Primjerice, uoči početka takve, nazovimo je šuplje utakmice, kapetani momčadi zajedno sa sucima mogli bi ždrijebom odrediti koju će poziciju zauzeti pojedini igrač iz svake momčadi. Tko ne bi volio vidjeti Davida Jamesa u ulozi napadača Portsmoutha? Oduvijek me zanimalo i kako bi Nikola Kalinić kao vratar reagirao na teatralne padove protivničkih napadača preko njegove ispružene ruke.

Ne prođe li takav prijedlog, imam ja još. Igrače jedne i druge momčadi moglo bi se obvezati da uoči utakmice u kladionici uplate pozamašnu svotu na pobjedu – protivnika. Bilo bi to zajamčenih 90 minuta zabave uz praćenje dvije momčadi koje pokušavaju izgubiti. Lazio na engleski način.

Ideja je zaista bezbroj i prokletstvo beznačajnih utakmica zaista je moguće jednom zauvijek iskorijeniti. Dodatan začin mogla bi biti i obveza poraženog kluba da potpiše ugovor s Piquionneom, a odigravanje šupljih utakmica moglo bi se organizirati i na Playstationu. Potrebno je samo malo mašte i dobre volje i više nikada nećemo biti prisiljeni gledati utakmicu u kojoj ni jedna ni druga momčad nemaju što dobiti, ali ni izgubiti.

Nisam zaboravio ni na pogodak kola, koji bez ikakve dvojbe ide u ruke Toma Huddlestonea. Čovjek s topom u nogama kojeg pamti i zagrebački Dinamo još je jednom umalo izvukao okvir gola iz tla raketnim napadom na mrežu Boltona. Fantastičan pogodak donio je Spursima i tri boda koji ih još uvijek drže na četvrtom mjestu.

Tko bi gori, sad je doli

Uz pregršt uzbuđenja u Premier ligi malo sam pozornosti proteklih tjedana posvetio nižim engleskim ligama, pa je red da ovoga tjedna pogledamo tko će za nekoliko mjeseci započeti avanturu u višem, a tko u nižem razredu natjecanja. Posebno napeto bilo je u posljednjem kolu Championshipa, i to na obje strane ljestvice, pa idemo redom…

Mjesta Hull Cityja, Burnleyja i Portsmoutha sljedeće sezone će u Premier ligi preuzeti Newcastle, West Bromwich Albion te pobjednik doigravanja u koje su se plasirali Nottingham Forest, Cardiff City, Leicester City i Blackpool.

Newcastle i West Bromwich Albion doslovno su se poigrali s gaziranom ligom i ogromnom prednošću suparnicima dali do znanja da nema nikakve dvojbe tko će u Premier ligu putem izravnog plasmana. Svrake sa St. James Parka osvojile su čak 102 boda, 11 više od drugoplasiranog Albiona i čak 23 više od trećeplasiranog Nottingham Foresta.

Strašno napeta bila je borba između Blackpoola i Swansea Cityja za posljednje mjesto u doigravanju. Blackpool je u posljednjem kolu kiksao, na svom stadionu odigrao samo 1:1 s Bristol Cityjem i otvorio priliku Swansea Cityju da u posljednji trenutak upadne u doigravanje, no Velšani su pred svojim navijačima odigrali tek 0:0 s Doncasterom.

Vjerojatnost da će se po prvi put u povijesti Premier lige u nju plasirati jedan velški klub tako je smanjena za četvrtinu, jer među četiri sudionika doigravanja ostao je samo Cardiff City.

Plymouth Argyle i Peterborough već su poznati putnici u treću ligu, a nogometna poslastica kakva se samo poželjeti može spojila je u posljednjem kolu dva kluba koji se izravno bore za opstanak. Na Hillsboroughu su se sastali Sheffield Wednesday i Crystal Palace, a domaćima je trebala pobjeda kako bi preskočili Palace i ostali u Championshipu. Nevjerojatno napeti susret ipak je završen rezultatom 2:2.

Pogodak Pursea u 88. minuti za izjednačenje donio je prepunom Hillsboroughu dašak nade i izuzetno napetih pet minuta sudačke nadoknade, no rezultat se više nije mijenjao. Crystal Palace ostao je u drugoj ligi usprkos činjenici da im je zbog stečaja oduzeto čak deset bodova, a Championship je izgubio sheffieldski derbi između Uniteda i Wednesdayja.

Nakon utakmice moglo se vidjeti i nešto ružnih scena jer dio navijača Crystal Palacea odlučio je na travnjaku proslaviti ostanak u ligi. To se pak nije svidjelo domaćim navijačima, koji su se također probili na travnjak, pa su osim redara na stadion morali izaći i pripadnici specijalne policije i stvoriti kordon između dvije navijačke skupine. Do pojedinačnih sukoba ipak je došlo, a pod posebnom zaštitom morao se naći i branič Palacea Clint Hill koji je na putu do svlačionice zaradio i nekoliko udaraca. Sve je, srećom, ipak prošlo bez težih ozljeda, a premda se to iz domaćeg primjera ne čini mogućim, nekim čudom navijači nisu za sve okrivili policiju.

Osim Sheffield Wednesdayja u trećoj će ligi sljedeće godine igrati već ranije relegirani Plymouth Argyle i Peterborough.

U trećoj i četvrtoj engleskoj ligi preostalo je pak još jedno kolo, baš kao i u Premiershipu, no puno toga poznato je već sada. Novi drugoligaš sljedeće sezone bit će Norwich City, koji je uvjerljivo osvojio naslov u trećoj ligi, a posljednje kolo donijet će napetu borbu za drugo mjesto, koje također vodi izravno u Championship. Najveće izglede ima drugoplasirani Leeds United, no Millwall i Swindon Town imaju samo bod manje, Charlton dva, a Huddersfield tri.

Među tim istim momčadima pronaći ćemo i četiri putnika u doigravanje, a sigurni put u četvrtu ligu čeka Southend United, Wycombe i Stockport. Nepoznat je tek četvrti putnik u niži rang, a posljednje kolo donijet će napetu borbu između Leyton Orienta, Gillinghama, Exeter Cityja i Tranmere Roversa.

Pregled promoviranih i relegiranih završavam četvrtom ligom, iz koje je plasman u viši razred izborio Notts County usprkos turbulentnoj sezoni. Od optimističnog plana koji je zamazao oči Svena Gorana Erikssona i Sola Campbella sada nije ostalo ništa, obojica su pobjegli glavom bez obzira, a klub je prodan za jednu funtu, no svejedno će igrati u trećoj ligi.

Uz Notts County promociju su izborili Bournemouth i Rochdale, a za doigravanje su zasad sigurni tek Rotherham i Aldershot Town. Iz lige ispada Darlington, meni draga momčad s kojom sam nekada, kad mi menadžerske igre nisu dozvolile izabrati klub iz prve lige, harao Engleskom. Društvo će mu u petoj ligi praviti Grimsby Town, Barnet ili Cheltenham Town.

Sudačka nadoknada

Ovotjednu sudačku nadoknadu započet ću izjavom Harryja Redknappa, koji često u svoje razgovore s predstavnicima medija voli ubaciti i kakav sarkastični ili cinični komentar, što je uvijek dobrodošao način razgovora, barem u mom svijetu.

'Arry se nakon utakmice s Boltonom, u kojoj se na kraju ozlijedio vratar Heurelho Gomes, odlučio našaliti na račun Manchester Cityja, kojemu je nakon ozljede Shaya Givena bilo dozvoljeno na posudbu dovući još jednoga vratara, premda ih sami imaju četiri.

Na pitanje o spremnosti Gomesa da nastupi u susretu sa Cityjem, Redknapp se našalio: "Stupit ćemo u kontakt s Premier ligom i zamoliti ih ako možemo dovući još dva vratara. Već ih imamo četiri, ali pomislili smo - zašto ne bismo doveli još dva?" Uz smijeh je ipak dodao da ima puno povjerenje u svog pričuvnog vratara Bena Alnwicka.

Ostajemo na White Hart Laneu, gdje je već proglašenim pogotkom tjedna Toma Huddlestonea Tottenham došao do pobjede nad Boltonom, a u istoj se utakmici dogodio jedan zanimljiv detalj. Jedan se dječak, inače zadužen za vraćanje lopti koje završe izvan terena, malo zaigrao pa je na opće iznenađenje pomoćnog suca i Boltonovog lijevog beka Paula Robinsona utrčao u teren i rukom zaustavio loptu prije nego je izašla van granica igrališta.

Sudac je morao dosuditi mrtvu loptu, a nesretni se dječak shvativši pogrešku posramljen povukao natrag na svoju stolicu. Ubrzo zatim do njega je došao Robinson i prestrašenom dječaku pružio ruku i poneku riječ utjehe. Bravo za Robinsona, a bravo i za dječaka koji nam je omogućio ovaj video.

Tko zna što nosi sljedeća sezona, možda u Premier ligi više nikada nećemo imati tako humoristično zahvalan klub kao što je Portsmouth. Mornari su se od Fratton Parka oprostili pobjedom od 3:1 nad Wolverhamptonom, a na kraju utakmice igrači i stručni stožer kluba počasnim su krugom i aplauzom pozdravili svoje navijače. Da su to učinili na Maksimiru, vjerojatno bi jedva izvukli živu glavu, s obzirom na to kako se tamo pozdravljaju prvaci.

Nakon Davida Jamesa mikrofon je u ruke uzeo menadžer Avram Grant i nadahnutim govorom ravnom onome iz filma "Dan neovisnosti", u kojem predsjednik motivira Amerikance da još jednom spase nesposobni ostatak svijeta od izvanzemaljske invazije, izrekao sljedeće riječi: "Kad bih se mogao rukovati sa svakim od vas, to bih i učinio. Ako bilo tko na svijetu želi naučiti što je strast, što je vjernost, neka dođe na Fratton Park. Mogu nam uzeti bodove, mogu nam uvesti embargo na transfere, ali ne mogu nam uništiti duh. Nikad! Za dva tjedna svi zajedno, navijači, igrači i čelništvo kluba, idemo na Wembley s natpisima 'uspjeli smo'!" Kako je ovo multimedijalna kolumna, evo vam i video...

Na Fratton Parku se osim oproštaja od Premier lige našlo vremena i za romantiku, pa je jedan navijač putem semafora zaprosio svoju djevojku. Ne znam je li dotična Elaine pristala, no meni više od svega upada u oči da službeni sponzor kluba Jobsite nije imao dovoljno pristojnosti da svoj logotip ukloni barem s prosidbe. Što je sljedeće, sponzorski logotip na vjenčanici, odijelu i svadbenim ubrusima?

Kraj je sezone, vrijeme predstavljanja novih dresova, a nakon novih odora Liverpoola, Chelseaja i Manchester Uniteda, ovaj tjedan predstavljam novi dres – Stoke Cityja. Momčad s Britannije nije samo promijenila dres, već i dobavljača, pa je umjesto Le Coq Sportif (što bi u prijevodu valjda značilo "sportski pijetao") dresove za novu sezonu načinio Adidas i odmah uzrokovao kontroverzu.

Naime, navijači su zadovoljni tradicionalnim prugama na prednjem dijelu dresa i Adidasovim prugama koje se odlično uklapaju na ramenima, no dizajneri njemačke tvrtke odlučili su leđa ostaviti u crvenoj boji, s čime se ne slažu tradicionalisti. Traže da cijeli dres ima pruge, no za takvo što vjerojatno će morati dočekati neko buduće izdanje.

Za utjehu navijačima Stoke Cityja bih savjetovao da pogledaju dres hrvatske reprezentacije sa Svjetskog prvenstva 2002. godine i prišivene bijele krpe s brojevima kojima smo na morali prikrivati dizajnersku pogrešku. Odmah će im biti lakše. Ako ni to ne pomaže, podsjetio bih na famozni revolucionarni dodatak, podmajicu koja je efikasno sprečavala ponovno oblačenje dresa nakon skidanja i time ga učinila - jednokratnim.

Kad smo već kod grešaka u dizajnu, evo i jedne koja spada u kategoriju "što si tražio, to si dobio". Osobno nisam ljubitelj tetovaža i ne bih se nikad tetovirao, no dopuštam da ih neki ljudi obožavaju, čak i kad idu tako daleko da zbog jedne pijane noći ispaštaju cijeli život. Na kraju krajeva, čemu bismo se smijali kada ih ne bi bilo? Jedan se navijač Evertona tako odlučio na tetovažu kojom je htio pokazati svoju privrženost klubu s Goodison Parka, no ono što je dobio nije baš i ono što je tražio.

Uz još jedan huliganski ispad na Maksimiru te već spomenute scene nakon ogleda Sheffield Wendesdayja i Crystal Palacea, mirno nije bilo niti u petoj engleskoj ligi. U polufinalu doigravanja za ulazak u četvrtu ligu York City je na gostovanju izbacio Luton Town i izborio finale na Wembleyju.

Dok su igrači York Cityja slavili sa svojim navijačima, na travnjak Kenilworth Roada probili su se domaći navijači, "zarobili" gostujuće igrače u kutu jedne tribine te ih zasuli raznoraznim predmetima. Morala je intervenirati policija i krajnjim naporima spriječiti linč igrača York Cityja, koji su dvadesetak minuta proveli na tribinama prije nego im je osiguran povratak u svlačionice.

Uz nevjericu da sam čitavu kolumnu uspio napisati uz tek jedno beznačajno spominjanje Manchester Uniteda, pozdravljam vas do sljedećeg tjedna. Dotad ćemo znati i slavimo li novog prvaka Engleske ili se klanjamo starome na četvrtoj obrani naslova, a saznat ćemo i četvrtog putnika u Ligu prvaka.

Sve najzanimljivije vijesti lakše ćete pratiti pridružite li se stotinama fanova Engleskog pacijenta i na Facebook stranici. Postanite fanovi i ispratimo posljednje kolo fantastične sezone zajedno!

Kako sam baš ostao bez kreča i ne mogu obojiti svoj potiljak, svoju zahvalnost što ste i ovaj put ostali sa mnom do kraja kolumne izrazit će vam Paul Scharner.