Ostali sportovi

Marko Prodan drugi u trećoj etapi

Sportnet • srijeda, 30.06.2010.
Marko Prodan drugi u trećoj etapi

Jučer je vožena treća etapa sedmog izdanja utrke Red Bull Romaniacs od Petrosanija do Sibiua u dužini od cca 150 km. Nakon kišnog starta vrijeme se proljepšalo prelaskom preko Transilvanijskih brda te je utrka dobila na atraktivnosti zbog mnogobrojne okupljene publike i obožavatelja...

Ustajanje u 4.30 sati. Brzinska higijena i doručak. Za vrijeme doručka sređivanje misli za etapu koja je pred nama. Prolaze se svi detalji još jednom, a o stazi nema puno govora jer nitko ne zna kako ona izgleda i gdje se nalazi. Brzinski se pokupe stvari u sobi koje smatramo da će nam trebati i odlazak do kombija u prostor gdje su smješteni vozači.

Energetski napitci (cca pet litara) su pripremljeni večer prije isto kao i motor, oprema (odjeća i obuća), obavezna oprema (baterija, kompas, mobitel, prva pomoć, astro folija, signalne rakete, šibice, rezervni baterijski ulošci za GPS...), eventualna dodatna oprema za slučaj kiše (još nismo imali dan da nije padala barem u obliku jednosatnog pljuska), poneki manji rezervni dio... Po dolasku u kombi slijedi oblačenje i opremanje. Sa svom opremom prosječan natjecatelj je spreman za nuklearnu eksploziju ili barem atomski rat, a ukupna masa je skoro deset kg. Dok se Marko oblači slijede zadnje provjere motocikla te odlazak po GPS, mini tracker (koji vam omogućava da on line pratite kretanje svakog vozača svaki dan), te uputa za slučaj nesreće. Po opremanju sjeda na motocikl i odlazi na start gdje se prvo skenira transponder i kreće suluda jurnjava Transilvanijom.

Pratitelji tek tada počinjemo s pravim poslom. Prvo valja sve posložiti u kombiju te gas do Sevice pointa koji se obično nalazi na pola staze, a pronalazak je ravan lutriji jer nam organizator da opis kako doći koji nije uvijek posve točan, a i nazivi rumunjskih sela i zaseoka nisu ponekad baš najjednostavniji za pročitati. Sama vožnja ponekad isto tako predstavlja avanturu za sebe tako da smo vozili gotovo 50 km po blatnjavoj cesti te mjestimično savladavali uzbrdice kojih se ne bi posramio niti solidni off roader u svom terencu. Na Service pointu vozač ima pravo na 20-minutnu pauzu za vrijeme koje se treba nahraniti, napiti te popraviti kakav sitniji kvar ukoliko ga ima. Tih 20 minuta doslovno proleti! Iza Service pointa vozači nastavljaju borbu s prirodom, a pratnja juri prema prostoru za vozače. Obično vozači dođu prije pratnje do cilja pa iscrpljeni sjede na cesti i čekaju. No, to nije predugo... Po skidanju blatne opreme krećemo s pranjem i sređivanjem motora i opreme koje se završava obično oko 21 sat kada treba otići na sastanak za sljedeći dan. Sastanci su obično kratki i jezgroviti pa ne moramo previše čekati na večeru. Večera i što prije na spavanje jer je sljedeći dan ponovo ustajanje kao i prethodni.

Jučer ujutro se na vozačima vidjelo da su totalno iscrpljeni. Hodali su kao patkice zbog bolova u nogama, a pokreti su im bili usporeni. U restoranu za vrijeme doručka se nije čula niti riječ. Svi su samo mirno polagano žvakali nekakva pečena jaja i šutjeli. Vani kiša. Mrak. Magla. Po doručku krećemo do kombija, ali se nikome ne starta. Svi stoje ispod krova ispred hotela i kao da čekaju tko će prvi krenuti. No, vrijeme starta je došlo i krenuli su, jedan po jedan, kao kažnjenička bojna, u mrak, maglu kišu. U brda. Pratnja pakira stvari i vozi suludi off road da stigne na Service point. U međuvremenu dok prelazi prijevoj na kojih 1700 m nadmorske visine iz magle se naslućuje sunce. Spušta se u dolinu. Sunce, zelenilo, ptičice. Stižemo kojih pet minuta prije Marka u Service point. Nakratko pije i jede. Motor je u redu pa krećemo na uzbrdicu koja je odmah iza Service pointa da mu pomognemo jer je strmo i sklisko. No, kako je Marko krenuo u penjanje tako je samo proletio pored nas.

Nakon Service pointa jurimo na cilj. Po putu stajemo na jednom zanimljivom mjestu okinuti koju fotku. Ponovno uspon, ali ovaj put samo za Pro klasu.

Na cilj stižemo oko 14.30 sati. Čekamo. Ne zadugo počinju dolaziti vozači. Prvo Pro klasa jer su oni prvi na startu, a i brži od ostatka, pa potom Exert klasa. Prvi u cilj u klasi Expert dolazi Martin Wilholt (Njemačka) s vremenom 7:40:57 dok netom iza njega sa nekih 4 minute i 46 sekundi zaostatka dolazi Marko Prodan sa vremenom 7:45:43. Dakle, malo manje od pet minuta od ukupno gotovo osam sati vožnje! I to ne bilo kakve vožnje... Zamislite si voziti se cestovnim motorom osam sati...

Staza je bila raznolika. Počevši od planinskih puteljaka, širokih makadamskih cesta, preko strmih kamenitih uzbrdica te čak i jedne betonirane brane. Staza je svojom težinom i danas uzela danak odustajanja manjeg broja vozača te su samo najbolji osjetili radost dolaska na cilj u Sibiu. Među njima je bio i naš Marko Prodan koji se u svojoj klasi Expert izvrsnom vožnjom plasirao na drugo mjesto u etapi odmah iza Martina Wilholta dok je trećeplasirani bio Frederic Bordet (Francuska). U najjačoj Pro klasi etapnu pobjedu odnosi Graham Jarvis (Engleska) ispred sunarodnjaka Paula Boltona i trećeplasiranog Andreasa Lettenbichlera (Njemačka).

Rezultati - 3. etapa

PRO klasa

1. Martin Wilholt (GER)
2. Marko Prodan (CRO)
3. Frederic Bordet (FRA)

EXPERT klasa

1. Graham Jarvis (ENG)
2. Paul Bolton (ENG)
3. Andreas Lettenbichler (GER)

Rezultati – ukupni plasman nakon tri dana

EXPERT klasa

1. Martin Wilholt (GER)
2. Thomas Leiner (GER)
3. Marko Prodan (CRO)

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!