Gruzija srušila bezidejnu Hrvatsku

Prvih 45 minuta u Tbilisiju konkurira za najnezanimljivije poluvrijeme u povijesti hrvatske nogometna reprezentacije. Gruzijci su se "začahurili" ispred svog kaznenog prostora, pustili našu momčad da "plete", ali taj vez naših "umjetnika" nije davao baš nikakvog ploda.

Ništa što se događalo u prvom poluvremenu ne možemo nazvati prigodom, pa tek kako bismo popunili koji redak možemo pribilježiti pokušaje Modrića u trećoj, Petrića u 28. i Kalinića u 38. minuti. Daleko je to bilo od nekog većeg testiranja domaćeg vratara Revišvilija.

U drugo poluvrijeme Bilić je krenuo bez igračkih i taktičkih promjena, a kad je Kranjčar opasno zapucao s 18 metara u bliži kut i prisilio Revišvilija na prvu težu intervenciju, ponadali smo se da će Hrvatska u drugom dijelu izgledati opasnije.

No, bio je to ipak samo usamljeni bljesak, u narednih dvadesetak minuta Gruzijci su uspjeli razbiti našu dominaciju središnjicom i Hrvatsku potpuno izbaciti iz ritma. Modrić je bio posve nevidljiv, Dujmović se mučio krpati rupe u sredini, a Rakitić i Petrić nisu pokazivali da su u vrhunskoj formi u svojim klubovima.

Gruzijci su osjetili da bi možda mogli i više od onoga što su dotad pokazivali i sve češće su upućivali duge i nezgodne lopte pred naša vrata. Dvaput je Hizanišvili prijetio, srećom nije imao dobro kalibriran ciljnik.

Gurali smo nekako, mučili se do posljednjih trenutaka, činilo se da će nam na kraju biti puna šaka boda. Međutim, ovog puta nismo se uspjeli provući. Martsvaladze je u 90. minuti prevario loše postavljenog Srnu, primio i smirio loptu na lijevoj strani kaznenog prostora, vratio je u sredinu za Levana Kobiašvilija, koji je, uz pomoć Lovrena, šalje iza leđa Runje za veliku, možda i najveću pobjedu Gruzije u njezinoj povijesti.

Hrvatska je na kraju prošla u skladu s onim kako je i igrala. Loša, bezidejna predstava naših kažnjena je iz prvog i jedinog udarca Gruzijaca u okvir naših vrata i zakomplicirala nam nastavak kvalifikacija za Euro 2012. Čeka nas opet puno muke u nastavku...