Kad suci marširaju...

Poznata je izreka da je najbolji sudac onaj koji se niti ne primijeti tijekom utakmice. Nažalost u posljednje vrijeme "ljudi u crnom" sve više preuzimaju glavnu ulogu u nogometnim utakmicama.

Sudačke greške oduvijek su postojale, ali opće je mišljenje da je unazad godinu dana kvaliteta djelitelja pravde uvelike pala. Prvi značajni dokaz toj tvrdnji je proteklo Europsko prvenstvo. Tada su uglavnom "manje" reprezentacije izvukle deblji kraj. Vjerovatno je svima u sjećanju ostao Colinin dar Nizozemcima. Kazneni udarac koji je domaćinima donio tri boda, a Česima već u prvoj utakmici zatvorio vrata četvrtfinala. Za vrijeme smotre najboljih europskih nacionalnih momčadi grešaka je bilo pregršt ali nitko nije očekivao da će se taj trend nastaviti u nadolazećoj klupskoj sezoni. U posljednje vrijeme riječi kritike na sudačku organizaciju dolaze sve više od strane nogometnih divova, a ne samo provincijalnih klubova.

Spomenimo samo najsvježije primjer. Navijači Rome vjerovatno će zauvijek zapamtiti španjolskog suca Arandu i njegovu predstavu na Anfield Roadu. Dosuđen jedanaesterac koji je odmah zatim i poništio, odveo je nogometaše Liverpoola korak dalje u Kupu Uefa. Samo malo sjevernije, u Milanu, bolje da ne spominjete riječ ofsajd. Pristaše A.C. Milana već imaju fobije pri samoj pomisli na pomoćne suce. Naime televizijske snimke su pokazale da je u posljednje dvije utakmice Lige prvaka protiv Milana dosuđeno osam nepostojećih zaleđa. Njihova utakmica protiv Deportiva, priča je za sebe. Škot Hugh Dallas pretvorio je utakmicu u cirkus. Najprije je dosuđen penal za Deportivo iako je obrambeni igrač Milana (Helveg) s obje noge stajao na zemlji, dakle nije bilo starta na protivničkog napadača. Potom je u završnici nasjeo na teatralni pad Olivera Bierhoffa, kojim je Nijemac definitivno zaslužio nominaciju za Oscara, te dosudio jedanaesterac za Milan.

Koncentriranost sudaca najbolje dočarava situacija u kojoj je Raul efektno rukom zatresao mrežu. Potez kojim je igrač Real Madrida istaknuo kandidaturu za španjolsku rukometnu reprezentaciju bio je vidljiv za svih osim za glavnog djelitelja pravde. Nažalost primjera ima još mnogo, ali bi njihovo nabrajanje zauzelo popriličan prostor.

Što se Hrvatske tiče ona je svoje najgore razdoblje suđenja imala prošle dvije godine. Ove sezone mnogo je manje grešaka, a one koje se dogode ne komentiraju su žustro kao prije. Očito su igrači ako i hrvatski nogometni moćnici shvatili da nema koristi od podizanja prašine. Hoće li se na takav način nastaviti u i nadolazećoj Ligi za prvaka, preostaje nam da vidimo.

U posljednje vrijeme ponovno su se rasplamsale rasprave o mogućem uvođenju tehničkih pomagala koje bi omogućile sucima da bolje procjene situacije. Protivnici takve solucije govore kako bi nogomet tada izgubio na svojoj draži i atraktivnosti. S obzirom da je iz godine u godinu novac koji se vrti u europskom nogometu sve veći, pitanje je koliko će europski nogometni giganti toleririrati ponekad, zaista početničke greške renomiranih europskih sudaca. S druge strane ne treba zaboraviti niti navijače koji, isprovocirani lošim suđenjem, nerijetko reagiraju vrlo agresivno. Možda je zaista došlo vrijeme da čelnici sudačkih organizacija razmisle na koji način da podignu razinu kvalitete dijeljenja pravde na nogometnim travnjacima diljem svijeta. Jer ipak riječ je o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.