Maja Zebić: "London je bio vrhunac karijere, a u Srbiji se nadamo medalji"

Maja Zebić, lijevo krilo hrvatske rukometne reprezentacije i jedna od onih za koje se s pravom može reći da su nenadomjestive. U bogatoj karijeri bila je dijelom uistinu sjajnih kolektiva, odigrala bezbroj velikih utakmica, ali postala i igračica koja preuzima odgovornost, koja će uzeti "posljednju" loptu, koja je naučila igrati pod pritiskom i na koju se u svakom trenutku možete osloniti.

Olimpijsko iskustvo kao uspomena za cijeli život

Ovog ljeta Hrvatska je po prvi put u povijesti nastupila na Olimpijskim igrama. Kakav je bio osjećaj probiti led i predstavljati svoju državu na najvećem sportskom natjecanju?

"Predstavljati Hrvatsku na Olimpijskim igrama i biti uopće tamo je osjećaj kakav se valjda jednom u životu doživi. Ja za sada smatram da je to vrhunac moje karijere, a još da je bila medalja mojoj sreći ne bi bilo kraja. To što smo mi nastupile na Olimpijskim igrama je veliki uspjeh za hrvatski ženski rukomet i nadamo se veliki poticaj za one koje dolaze."

Prvu utakmicu ste izgubile od Brazila, nakon toga sve je krenulo sjajno, nizale ste pobjede, a potom u četvrtfinalu izgubile od Španjolske. Kako je turnir izgledao iz vaše perspektive, što je nedostajalo za korak više, odnosno medalju?

"Kad se sada sve pogleda unatrag, mislim da smo odigrale sjajan turnir. Nažalost nismo uspjele dalje od četvrtfinala, ali ako je cijelom natjecanju jedino ta utakmica mjerilo vrijednosti, onda to nije pošteno. Znači možeš se u svojoj grupi 'švercati' i kalkulirati i onda u četvrtfinalu stisnuti pa što Bog da. Primjerice, jedna Francuska je imala sve pobjede u svojoj grupi pa je u četvrtfinalu izgubila od Crne Gore koja je u našoj grupi bila zadnja, a to je za mene potpuno nepošteno. No, takav je sustav i protiv toga se ne može."

Od Sinja, preko Splita, Zagreba, Koprivnice, Itxaka i naposljetku sve do Zaječara

Prošlu sezonu provela si u Španjolskoj, u SD Itxaku. Kakva su tvoja španjolska iskustva, kakva je liga, na kojoj je uopće razini ženski rukomet u Španjolskoj u odnosu na ostatak Europe?

"U Španjolskoj mi je bilo sjajno, odlična ekipa, pravi igrači, organizacija u klubu savršena. Bila sam oduševljena kad sam došla, ali na kraju se sve to srušilo i sve igračice su ostale neisplaćene do dana današnjeg. Inače, liga im je bila super, puno jača nego naša i tamo se rukomet stvarno igra iz gušta. Svi su opušteni, ne zamaraju se nebitnim stvarima kao mi na Balkanu i to mi je bilo super. Sada je u Španjolskoj, što se tiče ženskog rukometa, loše i jako puno Španjolki se otisnulo u inozemstvo, a to je za njih dosta čudno. To dovoljno dobro prikazuje kakvo je loše stanje u Španjolskoj."

Potom si se odlučila prijeći u srpski Zaječar, klub koji ove sezone namjerava ostaviti značajniji trag u svim natjecanjima i koji se prilično pojačao. Kakav je to klub, kakva je ekipa, kakve su ambicije i u kojim natjecanjima nastupa?

"Moram priznati kada sam išla ovamo da mi nije bilo svejedno, ali cure koje su igrale tu govorile su mi da se nemam čega bojati i da će mi biti super tu i za sada mi je stvarno odlično. To je najbolji klub u Srbiji i puno se ulaže. Već treću godinu igraju kvalifikacije za Ligu prvakinja i gube po jedan gol, što je nevjerojatno, ali oni žele i dalje ulagati te opet sljedeću godinu pokušati napraviti korak naprijed. Sada igramo Kup kupova i probat ćemo otići do kraja jer imamo stvarno dobru ekipu, ali neće to biti baš lako zbog dosta jakih sastava u natjecanju. Inače srpska liga je nešto kao naša Hrvatska, ako bi uspoređivali po kvaliteti. Mi također igramo i Regionalnu ligu, a to je odlična stvar zbog jakih utakmica koje nas tamo čekaju."

Kakva je situacija u Srbiji što se tiče ženskog rukometa, koliko se ulaže, kakvo je stanje u drugim klubovima, kakav je interes javnosti?

"Ja osobno mogu govoriti samo o Zaječaru i već sam rekla da se tu dosta ulaže u rukomet, a u ostalim klubovima, iskreno, niti ni ne znam situaciju. U Zaječaru su svi ludi za rukometom i dvorana nam je skoro stalno puna, bilo na domaćim utakmicama ili europskim, a to je sjajan osjećaj."

Klub ima i muški i ženski kolektiv. Tko je uspješniji i popularniji u javnosti, tko je na kojoj razini?

"Klub ima i muški rukometni kolektiv, ali mi smo puno uspješnije i veće 'zvijezde' ovdje. Oni isto igraju Prvu ligu, ali mi smo prvakinje, dok su oni negdje po sredini tablice."

U karijeri si prošla Sinj, Split, Lokomotivu, Podravku, Itxako i sada Zaječar. Možda je o aktualnom klubu prerano suditi, ali koja sredina ti je ostala u najljepšem sjećanju, bilo da je riječ o rezultatima ili atmosferi općenito i zašto?

"Prošla sam puno klubova i teško mi je sada reći gdje mi je bilo najbolje, ali izdvojila bih Sinj, jer su to bili moji počeci i tamo sam naučila igrati rukomet, igrala sa sestrama Anom i Jelenom i to se stvarno pamti. Moram također reći da kojim slučajem u Sinju nije bilo Zdenke Čović, da možda ne bi bilo ni mene, jer je ta žena igrala odličan rukomet. Igrala je poziciju lijevog vanjskog i nevjerojatno je koliko je ona meni dobacivala lopti na lijevo krilo pa sam zabijala jako mnogo pogodaka."

"Split je također bio nešto neponovljivo, te godine ću uvijek pamtiti. Bile smo odlična ekipa, prava klapa i slobodno mogu reći da mi je u Splitu bilo najbolje. Igrao se dobar rukomet i uz najbolje prijateljice poput Dragane Kukilo, pa moje kume Ivanke Hrgović, zatim Ane Grčić, Andree Šerić, Vesne Milanović Litre, Širke, Anterićke, Tadićke, Franolić, Čoko... U Podravci mi je isto bilo lijepo i bilo je puno više lijepih nego ružnih situacija. Uvijek je bilo puno Dalmatinki tako da sam se u neku ruku osjećala kao kod kuće."

Reprezentacija, Euro u Srbiji, očekivanja

Vraćamo se na reprezentaciju. Što očekuješ od narednog Europskog prvenstva u Srbiji, što bi te osobno zadovoljilo u rezultatskom smislu? Naime, nastup muške reprezentacije ove godine pratilo je i dosta tenzija, očekuješ li slično i kod žena?

"Na Europsko prvenstvo u Srbiji mislim da bi trebali otići rasterećeno i pokušat igrati što bolji rukomet. Stalno kad krenemo na neko veće natjecanje svi od nas očekuju medalju. Ma tko bi bio sretniji od nas cura da osvojimo neku medalju, mi stvarno imamo odličnu ekipu, ali možda nam je presing sve to zato ljudi smirite se kako bi se i mi smirile."

Nedavno je izbornik objavio popis, evidentno je da želi pomladiti reprezentaciju. Tvoj komentar?

"To što trener Canjuga želi pomladiti reprezentaciju, to je njegova stvar i ne bih se htjela previše miješati. Meni je čast što meni još uvijek vjeruje ili možda misli da sam mlada, što je opet dobitna situacija. Falit će mi moje suigračice Horvat, Šerić i Grubišić, ali možda je to samo za ovu akciju slučaj."

Snovi i život

Imaš li možda u planu nastup u Riju ako te zdravlje posluži i naravno ako te izbornik bude želio u ekipi. Sanjaš li još jedno olimpijsko iskustvo?

"Ah, Rio... Ne znam, bila bi sigurno presretna kad bi to mogla doživjeti. Tko zna, pošto sam ovako atletske građe možda me zdravlje posluži pa se i nađem tamo, ali ako ne budem igrala, neka me ona povedu makar u koferu."

Može li se i kako živjeti od ženskog rukometa? Kolika je razlika u odnosu na muškarce?

"Pa nije da se ne može živjeti od rukometa, ne smijem se potužiti, ali velika je razlika između muškog i ženskog. Oni puno više zarađuju od nas, ali to je tako."

Foto: rkzajecar.org.rs