Cibona i Cedevita - dvije potpuno različite priče

Nekoliko godina unazad slika je bila drugačija. Cibona je bila gazda u gradu, igrački i navijački ispred Cedevite, a danas se situacija okrenula. Cedevita je stabilan euroligaš, klub na pragu ulaska među 16 najboljih u Europi, a Cibona je na dnu. Na dnu je već neko vrijeme i pomaka, barem na terenu, nema.

Međutim, nije to nešto što se nije moglo predvidjeti. Cedevita je od ulaska Emila Tedeschija samo rasla, išla prema naprijed, a kod Cibone je iz godine u godinu u igri bio najcrnji scenarij. Na žalost, bilo je samo pitanje kada i gdje će sve puknuti, a osvajanje ABA lige na krilima Darija Šarića samo je privremeno ugasilo požar koji bukti već godinama. Nerazumno poslovanje bivših uprava dovelo je Cibonu u ovu situaciju i jasno je da treba vremena da se iz nje izvuče. Međutim i ove sezone napravljeno je dosta pogrešaka u koracima koji su doveli do frustrirajuće situacije.

Sve ispočetka

U Ciboni se godinama radilo po "hrvatskom modelu", dugovi su se gomilali, igračima se nije isplaćivalo što je trebalo biti isplaćeno, a skupa pojačanja su se unatoč tome dovodila. Dizali su se krediti, ulazilo u dugove, a novac su dobivali samo oni za koje se znalo da će se pokupiti čim izostane prva uplata na račun, dakle, stranci. Kada tako posluješ, možeš očekivati krah svakog trenutka i on se na kraju dogodio. Cibona je došla u situaciju da su od nje počeli investitori bježati kao vrag od tamjana, što je i razumljivo s obzirom na praksu koja je vladala u klubu. U konačnici kao spasitelj uskočio je Aco Petrović i odradio dobar dio onog poslovnog segmenta.

Klub je dobio onaj upravni dio, krenulo se u slaganje financijske križaljke i uopće borbe da ne prestane postojati, ali onaj igrački dio nije odrađen dobro. Iako su najave uoči sezone Cibonu gurale u gornji dom ABA lige, pričalo se o promociji i prilici za napredak mladih igrača, sve to danas izgleda kao prazno slovo na papiru.

S rezultatske strane klub je na dnu, u zoni ispadanja i visi mu nastup u ABA ligi sljedeće sezone. Od mladih igrača na minutažu može računati tek Ante Žižić, a moći će i Ivica Zubac dok su ostali daleko od takvog statusa. Naravno, za minutažu se trebaš izboriti kroz kvalitetan rad na treninzima i kroz dobre nastupe na utakmicama, ali zar stvarno neki igrači toliko dobro treniraju (kad već ne igraju dobro) da imaju takav kredit i za razliku od klinaca trpi im se pogreška-dvije? Selidba na klupu nakon prve pogreške nije nimalo dobra poruka za mladog igrača, čak štoviše, takav igrač je upravo zbog toga u strahu i postaje nesiguran, posebno kada suigrači imaju veći kredit samo zato što su na papiru opasniji ili poznatiji.

To je ono što nikako nije dobro i zbog čega Cibona nije dočekala iskorak nijednog mladog igrača. Žižića tu ne treba računati, on se dokazao još prošle sezone i na njega treba gledati kao na jednog od nositelja igre, a ne kao mladog igrača koji čeka svoju priliku. Pričati o tome kako bi rezultat trpio s takvim pristupom je glupo jer rezultat ionako već trpi s obzirom da je Cibona upisala samo četiri pobjede u ABA ligi na polovici sezone.

U ovom trenutku ne treba "farbati" nikoga i treba otvoreno reći da Cibona igra najlošije od svih klubova u ABA ligi. Pod tim se misli i na segment i obrane i napada, problema je milijun i bit će potrebno puno puno rada da bi se to ispravilo. Ima li volje, želje, motiva i kvalitete za drastično podizanje, vrijeme će pokazati, ali ne treba se zavaravati i govori da ne može lošije. Može, itekako, može se završiti na kraju sezone na posljednjem mjestu i onda sljedeću sezonu provesti u A-1 ligi. I malo onih koji su zainteresirani uložiti u klub, žele to činiti u ABA ligi, a ne u A-1 ligi, jasno je što bi to za Cibonu značilo. Ali opet, ako je mogao Zadar....

Većina problema s rezultatske strane krenula je slaganjem rostera za ovu sezonu. Dvojica igrača od kojih se očekivalo puno i trebali su participirati s 30-ak poena po susretu, bili su veliki promašaji. Poljski reprezentativac Dardan Berisha pokupio se pravdajući odlazak nostalgijom za Kosovom, ali istina je da nije baš ništa pokazao od dolaska u Cibonu. Šut kao glavni adut nije uopće funkcionirao i Berisha je postao neprilagođen. Zatim dolazimo do Coreyja Fishera, već dokazanog igrača koji je imao samo jednu manu, a to je bila potpuna nespremnost. Nakon teške ozljede Fisher je došao s podosta kilograma viška, a i kada se doveo u koliko-toliko potrebno stanje da bi bio na parketu, nije bio niti sjena Fishera kojeg znamo. Dvojica igrača koji su trebali biti starteri i nositelji igre, na kraju su ispali neupotrebljivi. Dodajmo tu i Saddlera koji je došao na žeton kako bi pokrpao rupu nastalu Fisherovom nespremnošću, no on kao da nije niti bio ovdje. Priliku nije niti dobio.

Sve su to grijesi onoga tko je slagao roster i dovodio igrače. Neki koji su bili u Ciboninom dometu nisu dovedeni, odluka je pala na ove igrače, znalo se da su i Fisher i Berisha velika kocka i da će o tome dosta ovisiti Cibonina sezona, na kraju je na gubitku bila samo Cibona.

U konačnici i za svoje i za tuđe grijehove platili su Slaven Rimac i Jurica Golemac. Uručen im je otkaz, Ciboninu klupu napuštaju kao osvajači ABA lige, ali i uz prst dolje s tribina koje više nisu mogle progutati izrazito loše nastupe i sramoćenje iz susreta u susret.

Kocka je ponovno bačena i na klupu dolazi Damir Mulaomerović. O Mulaomeroviću kao treneru ne znamo puno, dobro je vodio tuzlansku Slobodu, međutim raditi u Slobodi i u Ciboni nije isto. Već u prvom istupu rekao je kako je detektirao velike probleme i u obrani i u napadu i da zna kako ih ispraviti. Vidjet ćemo u kojoj mjeri će to i uspjeti te kako će pokrenuti momčad. Pred njim je težak posao jer praktički mora sve ispočetka jer je Cibona potpuno izgubila svaki dodir s ozbiljnom košarkom. Ne treba očekivati čuda preko noći, ali jasno je da vrijeme otkucava i Mulaomerović nema previše vremena.

Po najbolju sezonu u povijesti

I dok je Cibona u problemima do grla, s druge strane Cedevita uživa u nastupima s najboljim europskim momčadima i to posve ravnopravnim igrama. Kada u Euroligi u završnici imaš posve realnu priliku osigurati Top 16, a u ABA ligi si u samom vrhu i ne znaš za poraz u zadnjih šest utakmica, imaš itekako puno razloga za zadovoljstvo.

Iako je riječ o pozitivnoj priči i iako je Cedevita danas za dvije klase iznad Cibone, konstantno je u sjeni gradskog rivala. Cibonina prednost je veća navijačka baza i tradicija, Cedevita je još uvijek mlad klub u vlasništvu privatnog kapitala i teško se bori da pridobije svakog navijača. Radi to na sve moguće načine, igrom i marketinški i treba priznati da iz dana u dan izgleda sve ozbiljnije.

U početku je bilo nestrpljenja, sjećamo se bezuspješnog lova na ABA ligu, zatim muka da se dođe na vrh u Hrvatskoj, ali iz sezone u sezonu Cedevitini rezultati su uporno rasli i klub se dizao do razine na kojoj je danas. U cijelom tom procesu bilo je dosta krivih koraka, dovođenja igrača koji na kraju nisu bili pojačanja, ali i u svemu tome bilo je dovoljno strpljenja jer su u klubu znali da je sve to proces odrastanja. Emil Tedeschi danas s ponosom može gledati na ovaj proces jer mu je želja ispunjena - ima konkurentan klub u europskim okvirima, posložen na svim razinama i Cedevita više nije egzotika za iole kvalitetnije igrače.

Može li ova sezona biti najbolja u klupskoj povijesti? Zašto ne? Momčad definitivno ima kvalitetu, u Europi je vrlo blizu onog iskoraka, a u ABA ligi može se potući do kraja sezone za naslov prvaka. Crvena zvezda je moćna, Budućnost je vrlo ozbiljna, ali Cedevita može s njima igrati. U Hrvatskoj problema ne bi smjelo biti. Cibona je okupirana svojim problemima, Zadar je već svladao Cedevitu, ali vrlo je upitno može li to raditi u kontinuitetu dok ostali ne mogu u istu rečenicu s ovim protivnicima.

Kakav je odnos između Cibone i Cedevite danas, dovoljno je pogledati koliko je igrača iz redova Cibone otišlo u Cedevitu, a koliko u suprotnom smjeru. Navijače Cibone najviše boli što su to napravili i oni najtalentiraniji poput Arapovića i Mazalina što bi nekada bilo nezamislivo. Međutim cijela slika se okrenula i danas je rezultatski i igrački Cedevita apsolutni gazda u gradu.