Košarka

Prošlo je 28 godina, a slike su žive kao da je bilo jučer

Branimir Korać • ponedjeljak, 07.06.2021.
Prošlo je 28 godina, a slike su žive kao da je bilo jučer
Foto: Martina Japundžić

7. lipnja 1993. godine poginuo je Dražen Petrović. Košarkaški Mozzart nas je zauvijek napustio. Prošlo je 28 godina, a kao da se dogodilo jučer. Neka sjećanja ostaju vječna.

Svi se sjećamo gdje smo bili i što smo radili kada je Goran osvojio Wimbledon. Na žalost, svi se sjećamo gdje smo bili i što smo radili kada je stigla vijest o smrti Dražena Petrovića.

7. lipnja 1993. godine, bilo je to ratno vrijeme, vrijeme svakodnevnih vijesti o smrti, spoznajama kako umiru ljudi koje poznajemo, za koje smo čuli, s kojima nas nešto povezuje. Bili smo prognanici, naš grad je bio okupiran, živiš u teškim vremenima, u teškom svijetu i iako si još klinac, sazrio si i sve razumiješ. Jednostavno moraš ako želiš pomoći svojima u novom privremenom domu, ali i sebi da zadržiš zdrav razum.

Bili smo u školi, jutarnja smjena, tijekom odmora i prije početka nastave preko razglasa je puštan radijski program i to je bila prva vijest o Draženovoj smrti. Poginuo je Dražen Petrović.

Zvučalo je nestvarno, još dva dana ranije gledali smo ga protiv Slovenije i na putu u školu neizbježno komentirali poraz od protivnika na kojeg smo gledali svisoka i kao pravi hrvatski navijači bili smo razočarani i puni kritika. Međutim nismo strahovali za rezultat na Europskom prvenstvu jer smo znali - imamo Dražena. Dražen će biti pravi, Hrvatska će do velikog rezultata, bit će prvak Europe.

Što ti je sudbina. Sve što je moglo krenuti krivo, otišlo je krivo. Čak i sam taj scenarij s golfom koji se u maglenoj zavjesi zabija u kamion, da nije bilo magle, da je Dražen bio budan, da je vozio iskusniji vozač, ma da je otišao zajedno s ostalim reprezentativcima na let, a ne krenuo s djevojkom autocestom. Sve bi bilo drugačije.

Možda bi Dražen danas bio živ, možda bi cijela hrvatska košarka imala drugačiju povijest i bila na sasvim drugim pozicijama.

Nakon Draženove smrti, danima nisam uzeo košarkašku loptu u ruke. Dotad, ako nisi u stanu, a nema nastave, na igralištu si pokraj zgrade. Četvrtog nije bilo. Draženova smrt sve je pogodila, naciju je uzdrmala i dogodilo se nešto kao u ovo doba koronavirusa kada je Hrvatsku pogodio potres. Tada smo imali ratno vrijeme i Draženovu smrt, a danas koronakarantenu i potres. Šok, nitko nije htio vjerovati.

Scene sa sprovoda ostat će zauvijek u sjećanju, odjekivala je rečenica uoči puta na Europsko prvenstvo - Igrat ćemo za Dražena. Pratilo se i gledalo, ali bio je gorak okus. Obožavaš košarku, živiš za reprezentaciju i velika natjecanja, a ovdje se mučiš i tjeraš se gledati. Netko ti nedostaje na terenu, ona sigurnost kada je kod njega lopta u napadu, visoko uzdignuta šaka i dobro poznati trk u obranu.

Prokleti golf, prokleti kamion, prokleta magla i autocesta. Prokleta sudbina.

Nikada, baš nikada neću zaboraviti taj 7. lipnja, te jutarnje vijesti, sliku razbijenog crvenog golfa i ispriječen kamion na autocesti.

Ali nikada neću zaboraviti niti tricu, polaganje, pripremu za slobodno bacanje, asistenciju u letu ispod noge, nemilosrdno punjenje koševa.

Prije 28 godina Dražen je imao baš 28 godina. Bio je u naponu snage, pred njim su bile velike stvari, ali nije mu bilo suđeno. Otišao je najubojitiji europski napadač u povijesti ove igre. Neki će reći i općenito najbolji, neki će tu opet staviti Tonija, a neki Krešu. No nebitno je, zašto bi se morali prepirati, secirati, raspravljati tko je od njih bolji. Budimo sretni što smo ih imali.

Na žalost, Krešo i Dražen nisu više s nama. 28 godina prošlo je od Draženovog odlaska. A slike su žive kao da je bilo jučer.

To što fali riči
što nas manje ima
šibenska će pisma
vraćati te svima
Sve je manje suza
a ti se ne ljuti
slomljena nam duša
u prsima ćuti
Život leti, kapetane
mladost biži, a na srcu friži
dok nas s našeg kampanela
i sad bude od Boga batude
Svoju si dobrotu ostavija svima
nekoj novoj dici igru s Baldekina
Kad nediljon klapa
skupi se u kali
svi se tebe situ
kapetan im fali
a dani se vrte
ka basket, ka srića
najlipšu si priču
o mladosti priča

Život leti, Kapetane...

Objavljeno na Sportnetu 7. lipnja 2020.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!