(Ne)red, (ne)rad i (ne)disciplina

Kroz godine novinarstvo se jako promijenilo. I dok je prije bio cilj prodati što više primjeraka, danas se za što veću zaradu traži što veći broj klikova. Kako bi to ostvario potrebno je biti brz i efikasan te u većini slučajeva više mareći za kvantitetu, nego za kvalitetu. Svijet je jako ubrzan, iz minute u minutu dolaze nove vijest, a nešto što se dogodilo prije nekoliko sati, a kamoli dana, već je antička povijest.

Igraj na nogometne utakmice na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Tako se i za aktualne događaje traže što brže analize, ali nekad je jednostavno potrebno ostaviti malo vremena kako bi se slegli dojmovi i dobio što bistriji pogledi na situaciju. Pisati pod vrelom emocija ili nakon prospavane noći stvara veliku razliku. S obzirom na to da se u medijskom prostoru najbolje prodaju negativne vijesti, a Hajduk je najpraćeniji hrvatski klub koji je loše odradio drugi dio sezone, jasno je da će to ponuditi i donijeti najveću pozornost i čitanost.

U medijskom prostoru dobit će prostor svi znani i neznani, nekadašnji igrači, treneri i nogometni analitičari pa čak i oni, poput Lina Červara, koji s nogometom nemaju nikakvih dodirnih točaka. Sve za poneki klik više. Ako smo u ičemu dobri, onda je to tapšanje po leđima koje zapravo samo potiho skriva cipelarenje na podu. Jasno, nije tu Hajduk iznimka.

Kad sam dobio zadatak za pisanje o Hajdukovoj sezoni, vrtio sam po glavi četiri, pet različitih smjerova u kojem bi taj tekst trebao ići. Nijedan od ekstrema, u bilo kojem smjeru, nije mi se činio pogodnim, tako da su svi zapravo završili iskrižani kemijskom olovkom i bačeni u smeće.

Pad u jednoj slici

Ulazak u sezonu Hajduka nije mogao biti bolji, pobjeda na Maksimiru protiv Dinama, a zatim dominacija i pobjeda protiv Jakirovićeve Rijeke na Poljudu. Nakon prvih pet kola Hajduk je imao maksimalan učinak, a na Poljudu protiv Istre 1961 mogao postaviti klupski HNL rekord po broju uzastopnih pobjeda. Čak i kada im to nije uspjelo, nije bilo toliko velike drame.

Međutim, kao i prethodnih godina, Hajduk si je još jednom pucao u nogu. Otjeran je Ivan Leko koji je dobio i drugi prvenstveni derbi protiv Dinama u sezoni. Vratio se Mislav Karoglan, no prvi dio sezone završen je vrlo dobro, iako je bilo ponekih manjkavosti. Jesenski prvaci i lijepa prednost na vrhu ljestvice donijeli su Hajduku mir i veliki optimizam uoči proljeća.

Jako često se govorilo kako je ovo zapravo Hajdukova sezona i da se sve posložilo, a navijačka podrška bila je nemjerljiva. U prvoj utakmici drugog dijela sezone stigla je Rijeka na prepuni Poljud. Uoči dvoboja predstavljen je Ivan Perišić, a zatim i Josip Brekalo kojeg je Hajduk "ukrao" Dinamu usred brojnih previranja za vlast koji su se događale u tim trenucima u Maksimirskoj 128.

Što je trebalo napraviti? "Samo" sve posložiti i krenuti u borbu s Dinamom i Rijekom. Na poluvremenu te utakmice Bijeli su vodili 1:0, ali uslijedio je krah u drugom poluvremenu. Rijeka je preokrenula i započela svoj sjajan niz, a Hajduk jednostavno potonuo. Jasno je da se nakon toga imalo jako puno za igrati, ali psihološki učinak te utakmice nije se mogao nadići.

Svakome tko barem malo prati situaciju u Hajduku svjestan je da se sva ta sila navijačkih emocija iz velike radosti i optimizma jako brzo spusti u katastrofilni pesimizam. To je klub koji jednostavno tako funkcionira. Nekad su se na takvo ludilo osvajale titule, ali danas toga nema. Upravo je to ono što Hajduk nije imao u ovim, kako se kasnije pokazalo, ključnim trenucima sezone, a što je imao Dinamo. Znanje i karakter pobjednika, kako se osvajaju titule, kako se izdignuti kada vam se čini da sva kola kreću nizbrdo.

Kao što je kolega Korać napisao u Dinamovom tekstu, to je sve psihologija, a temperament je indentitet ovog podneblja koji puno donosi i odnosi. Dinamo je od 2006. nadalje osvojio sve osim jednog prvenstva, ali ta glad za trofejima i titulama apsolutno nikada nije dolazila u pitanje. S druge strane, veliko potonuće Hajduka i financijski problemi u proteklom desetljeću doveli su do toga da se zadovoljava mrvicama pa se tako pretjerano slave pojedinačne pobjede u ponekim derbijima i bez prave podloge, u smislu konstante i trofeja, gleda na ostale s visoka.

Poraz od Lokomotive na Poljudu, a zatim i dva poraza od Dinama u razmaku od nekoliko dana, samo su kapi koje su prelile čašu da nešto ne funkcionira kako bi trebalo funkcionirati. (Polu)ozlijeđeno igranje Marka Livaje došlo je na naplatu, a nakon toga je završnica sezone bila tek puko odrađivanje posla. Rijeka i Dinamo počeli su dvoboj, a Osijek se s Lokomotivom borio za četvrto mjesto i bio daleko od kombinacija za treće.

Ozljede i "ozljede"

Ivan Leko poznat je kao trener koji će "iscijediti" momčad na treninzima i tražiti od igrača jako puno, ali prema svemu što se događalo zadnjih mjeseci, može se izvući zaključak da su upravo: red, rad i disciplina, doveli do neposlušnosti svlačionice. I umjesto da se stane iza trenera i dovede u red igrače, Leko je smijenjen. To kasnije nikako nije moglo završiti dobro, iako je jasno da je lako biti general poslije bitke.

Lukša Jakobušić napravio je puno toga za Hajduk i podignuo ga na mnogim razinama, ali preveliko miješanje u sportsku politiku značio je i njegov kraj. Na klupu je vratio Mislava Karoglana, prijateljski nastrojenijeg prema igračima i kao da je već digao ruke od svega i rekao: "Dobili ste koga ste htjeli." Njegovim odlaskom iz kluba su se odlučili na novo rješenje, Ivana Bilića, koji je odmah najavio da se neće miješati u sportsku politiku.

Roditelj ne može biti ujedno i prijatelj svojoj djeci, učitelj ne može biti prijatelj svojim učenicima, pa tako ni trener ne smije imati takav odnos s igračima. Tako nešto jednostavno ne može završiti dobro i granica mora biti jasna. Kako i koliko su igrači trenirali, koliki je Karoglan, a zatim i Jure Ivanković, imao autoritet, možemo procijeniti na temelju posljednjih nekoliko mjeseci. Odličan primjer autoriteta vidjeli smo u Istri 1961 kada je Paolo Tramezzani iz ekipe izbacio Antu Ercega, a Puljani odlično odigrali završnicu sezone.

Vjerojatno nema igrača Hajduka koji ove sezone nije preskočio barem jednu utakmicu zbog ozljede, a u zadnjem kolu protiv Lokomotive čak 16 nogometaša nije bilo uopće u kadru momčadi. Iako su neki igrači preskakali utakmice, nije im bio problem odlaziti na izlete ili igrati druge sportove. I sa znanjem i bez znanja kluba, takve su stvari jednostavno nedopustive te pokazuju potpuni nedostatak profesionalizma i poštovanja prema klubu koji ih plaća. Nisu to propustili transparentima prokomentirati ni navijači.

Što nosi budućnost

U ponedjeljak je kao novi sportski direktor predstavljen donedavni igrač Nikola Kalinić koji je već najavio da će se uhvatiti u koštac s brojnim tekućim problemima unutar igračkog kadra. Koliko će u tome uspjeti, tek trebamo saznati, ali ako gledamo po njegovoj prvoj press konferenciji, možemo naslutiti da itekako misli ozbiljno i da se prvoj momčadi sprema čistka.

Najavljen je kodeks ponašanja kojeg će se morati pridržavati apsolutno svi igrači. Stranci će morati u određenom periodu naučiti jezik, a odgovornost će biti i na liječničkoj službi pa će "ozlijeđeni svoje vrijeme provoditi na terapijama, a ne šetnjama po gradu." Novi bi trener trebao doći najkasnije do sljedećeg tjedna, a nije se propustio ni dotaknuti vrlo neprimjerene izjave izbornika Dalića o "deset juniora i trećem mjestu".

Koliko će ove riječi Kalinić moći sprovesti u djelo, koliko će to utjecati na najveće zvijezde momčadi, teško je reći. U svakom slučaju, dosta toga ovisit će i o ostanku Perišića koji ima ugovor do kraja osmog mjeseca. Novi sportski direktor "prebacio je lopticu" na igrača koji sada mora odlučiti. Nije nimalo isto slagati momčad s njim ili bez njega.

Kostur momčadi sada je prilično dobar. Na kraju krajeva, bez obzira na treće mjesto i velik zaostatak za prvakom, Hajduk je sezonu zaključio s najmanje primljenih pogodaka.

Zaključak

Odgovoriti na pitanje koliko je loša bila Hajdukova sezona, jako je teško i zbog toga se možemo vratiti na početak tekta. Mnogi danas traže analize u vrlo kratkom roku, kvantiteta često pobjeđuje kvalitetu, ali za što točnije procjene jednostavno je potreban određeni odmak vremena. Tek će se po završetku ljetnog prijelaznog roka, kada se kompletiraju svi odlasci i dolasci, moći vidjeti koliki je zapravo bio nered i nerad, koliko se klub sunovratio minulom sezonom ili se od muhe pravilo slona.

I dok je Dinamova sezona vukla na dvojku, a završila čistom peticom, kod Hajduka je gotovo pa obrnuta situacija.

Za mnoge stvari u životu imaš samo jednu priliku ostvariti svoje snove, a u momčadskim sportovima tu mogućnost imaš svake sezone. Niti će klub propasti zato što sada nije bio prvak, niti sve otići u nepovrat, a niti je ovo toliko neobična situacija u sportskom svijetu. Daleko je od idealnog, ali nije ni blizu katastrofe. Istina je uvijek negdje u sredini, iako s Hajdukom to nikada nije jednostavno kako se na prvu čini.