Ostali sportovi

Johnson: "Možda padne svjetski rekord"

Tomislav Pacak • srijeda, 30.08.2006.

Na konferenciji za novinare uoči sutrašnjeg "Hanžeka" medijima su predstavljene glavne zvijezde ovogodišnjeg mitinga. Ugledno društvo koje su činili Allen Johnson, Joanna Hayes i Francis Obikwelu govorili su o različitim temama, od dopinga do ljudskih limita, a svima je zajednička rečenica bila - drago nam je što smo u Zagrebu...

Četverostruki svjetski prvak na 110 metara s preponama, Allen Johnson, najavio je dobru utrku: "Hvala što ste me ugostili ovdje, drago mi je što sam opet u Zagrebu. Osjećam se odlično, nadam se da ću ostvariti dobro vrijeme sutra i još više da će biti dobro natjecanje. Sada se osjećam dobro, ozljeda mišića na natkoljenici je iza mene i spreman sam za sutra."

Johnsona je dočekalo pitanje koliko je razočaran bio nakon pada na OI u Ateni: "Da budem iskren, bilo je razočaravajuće pasti u važnim utrcima, ali tako je u životu, morate se dignuti i nastaviti. Nadam se da se više neće ponoviti, ali ako se dogodi - samo ću se dignuti i nastaviti dalje."

Slika 1 od 2.
Foto: FaH

Sjajni preponaš je komentirao i ovogodišnji svjetski rekord, i usput najavio moguću veliku utrku: "Mislim da je dobro da je pao svjetski rekord; volio bih da sam ja svjetski rekorder, ali nisam. Tko zna, s obzirom na konkurenciju i odličnu stazu u Zagrebu, možda će svjetski rekord pasti baš sutra. Da bi svjetski rekord pao, potrebna nam je poticajna publika koja će nam davati podršku uz stazu."

Naravno, Johnson nije mogao izbjeći pitanja o dopingu, najvećem problemu svjetske atletike: "Ne znam ništa o dopingu u Göteborgu, ali što se tiče dopinga općenito - kada postoji efikasna doping kontrola, uvijek će neki biti pozitivni na testove. Činjenica je da taj program pokazuje rezultate. Ono što je važnije je da je naš sport pokazao ove godine da ima puno sjajnih stvari, imali smo svjetske rekorde i odličnih nastupa, a to pokazuje da postoji i puno čistih atletičara s integritetom. Bilo bi vrlo lako da nema atletičara s dopingom - jednostavno se ukinu doping testovi. Mislim da pozitivni rezultati na doping nisu tako crni za sport koliko za pojedince."

Na red je stigla i olimpijska pobjednica na 100 metara prepone, Joanna Hayes: "Drago mi je što sam ovdje, posljednji puta sam ovdje bila 1999. godine, ali tada sam trčala 400 metara prepone. Zdrava sam i mislim da će sutra biti odlična utrka, imam sjajnu konkurenciju. Lani na SP-u je bilo razočaravajuće i frustrirajuće pasti, ali morate se dignuti. Prepone su opasne, ali da se bojimo, onda bi trčali na 100 metara. U Zürichu sam gadno pala, ali dignete se, modrice prođu i nastavite dalje."

I Hayes ima jaku konkurenciju: "Vidjela sam da ima dosta Amerikanki na startu, konkurencija je odlična, imamo puno brzih i iskusnih atletičarki, očekujem brzu utrku i nadam se da ću biti najbrža i pobijediti."

Vrlo zanimljiv bio je dvostruki europski prvak na 100 i 200 metara, te srebrni iz Atene, Francis Obikwelu: "Nakon Europskog prvenstva bio sam jako umoran, ali sada se osjećam dobro i spreman sam za sutrašnju utrku. Bez obzira kakvo ću vrijeme ostvariti, mislim da ću biti brz."

Obikwelu je potom ispričao kratki dio svoje životne priče: "Došao sam u Portugal s 15 godina, tada me nisu prepoznali, pa sam morao raditi građevinske poslove. No, bio sam sretan, sreo sam gospođu iz Londona koja me odvela u drugi klub gdje su prepoznali moj talent te sam počeo trenirati."

Obikwelea previše ne zanimaju svjetski rekordi, samo želi što bolje trčati: "Ne znam gdje je ljudski limit na 100 metara, a što se mene tiče, jednostavno trčim pa što bude. Sada granica izgleda kao 9,75, a meni je važno da trčim na velikim natjecanjima i da postižem dobre rezultate."

Potom je otkrio da se ozbiljno bavio i nogometom, da je bio dobar potencijal, ali se zbog ozljede okrenuo atletici: "Nogometom sam se prestao baviti zbog ozljede koljena. U nogometu je ipak drugačije, imate puno promjena smjerova, pa je u atletici to lakše. Na kraju je ipak dobro završilo."

Obikwelu nije zabrinut zbog lošije forme iskazane u Zürichu: "U Zürichu sam bio težak, umoran od EP-a (osam utrka u četiri dana), nisam mogao trčati kao inače. Nakon toga sam morao na dijetu, kako bi se vratio na svoju normalnu kilažu. Sada se osjećam dobro, mislim da bih ovdje mogao trčati ispod 10 sekundi."

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!