Los Catrachos vrebaju priliku

Gledajući popis igrača koje će izbornik Reinaldo Rueda povesti u Južnu Afriku, može se primijetiti da ih većina dolazi iz domaće lige. Samim tim, većina pratitelja ovoljetne nogometne smotre jednostavno ne zna što točno očekivati od ove reprezentacije. Jedino mjerilo, koje nekako smanjuje očekivanja simpatizera ove nacije, je činjenica da je Honduras u zadnji tren izborio plasman na Mundial, pritom vodivši mrtvu trku s Kostarikom kroz kvalifikacije.

U tim kvalifikacijama, točnije u zadnjem njihovom krugu, Honduras je vodio bitku sa SAD-om i Meksikom, uz već spomenutu Kostariku. Uz njih su još bili El Salvador i Trinidad i Tobago, kvalitetom i rezultatski iza spomenute četvorke. Honduras nije najbolje ušao u kvalifikacije, izgubivši od Kostarike i remiziravši s T&T-om. Podignula ih je pobjeda nad Meksikom, te su do kraja upisivali bodove u svim utakmicama sa slabijim protivnicima. Vrlo važno je bilo deklasiranje Kostarike s čak 4:0 kojim su nadoknadili poraz protiv iste momčadi u gostima.

No, da bi se izborili za zadnje mjesto koje je izravno vodilo u Južnu Afriku ovisili su o Kostarikancima. Oni su tri kola prije kraja izgubili od El Salvadora i doveli se u situaciju da na gostovanje sa SAD-om odlaze s imperativom pobjede. Tu pobjedu su držali u rukama sve do četvrte minute sudačke nadoknade, a tada je Bornstein zabio za SAD i donio nezapamćeno slavlje na ulice Hondurasa. Dimenziju slavlja bolje će opisati podatak da je taj datum, kad se ova država po drugi put u svojoj povijesti plasirala na Mundial, proglašen državnim praznikom.

Za ovaj uspjeh uvelike su zaslužni najbolji strijelci u kvalifikacijama, veteran Carlos Pavon i nešto mlađi Carlo Costly, kojeg zbog ozljede neće biti na Svjetskom prvenstvu. Ostale velike uzdanice su im veznjak Tottenhama Wilson Palacios, o čijoj će igri i formi uvelike ovisiti i rezultat Hondurasa. Nadalje, poznato ime je i David Suazo, napadač Intera koji trenutno na posudbi igra za Genou. Tu je i dvojac iz Wigana, Hendry Thomas i Maynor Figueroa. Na kraju, ne smije se preskočiti kapetana ove reprezentacije i igrača s najviše nastupa u njezinoj povijesti. Riječ je o 34-godišnjem veznjaku Motague Armadu Guevari, koji će pokušati uspješno predvoditi jednu od iskusnijih momčadi na Mundialu, u kojoj najmlađi igrač ima 23 godine.

U posljednje vrijeme ne mogu se pohvaliti pretjerano dobrom formom. Nakon dobrog početka godine i pobjede nad SAD-om u gostima, upisali su poraze u susretima s Turskom i Venezuelom. Prekinuli su taj potencijalno nezgodan niz poraza tek remijem s Bjelorusijom.

Snage

Prije svega, ova momčad posjeduje igračko iskustvo, pogotovo nositelji njezine igre, od koji su neki već u tridesetima, a i ostali su bliže tim nego tinejdžerskim godinama. Također, kao jedna od nepoznanica s dosta igrača iz domaće lige mogu računati na onaj često spominjani faktor iznenađenja, kojim se sve kvalitetom prorijeđene reprezentacije dodatno hrabre.

Slabosti

Ovdje ćemo opet spomenuti iskustvo, ali ovaj put ono koje se odnosi na igranje velikih natjecanja. Kako je ovo svim igračima prvi nastup na Svjetskom prvenstvu, pitanje je kako će odreagirati u datom trenutku. Naravno, već je par puta spomenut i nedostatak kvalitete, koji biva još veći izostankom vrlo bitnog napadača Carla Costlyja. Teško da će nekim taktičkim rješenjima moći to nadomjestiti, pogotovo uzevši u obzir da u dijelu svijeta gdje se ova država nalazi, treneri pomalo taktički zaostaju za europskim kolegama.

Očekivanja

Uspjeh: U svakom slučaju, prolazak skupine bio bi za njih nezapamćen uspjeh. Sve dalje od toga bio bi bonus, a svaka sljedeća utakmica povijesna. No, kako ne nastupaju na svjetskim prvenstvima redovito, vjerujemo da bi i povratak kući s jednom pobjedom bio dostojno proslavljen.

Realno: Skupina u kojoj su se našli je zapravo jedna od lakših koje su mogli izvući. Uz Španjolsku koja bi trebala dominirati, Čile i Švicarska nisu reprezentacije koje su pretjerano uvjerljive. Kvalitetnije jesu, ali prilike za hvatanje pokojeg boda će biti, možda i sva tri odjednom. Dosta toga će se znati nakon prve utakmice s Čileom koja je možda i najbolja prilika za iznenađenje.

Neuspjeh: Mnogi će reći da je sam plasman uspjeh i da bi zapravo neuspjeh bio jedino kad bi primili petardu u svakoj utakmici. Ipak, povratak kući bez bodova, a pogotovo bez postignutog pogotka, sigurno bi bio prihvaćen s razočaranjem.