Marš Borussije kroz impresivnu Bundesligu

Iako je često u sjeni zvijezda španjolske Primere i engleskog Premiershipa, njemačka Bundesliga nepresušan je izvor sportskog užitka. Sezona 2010./2011. još je jednom potvrdila o koliko se atraktivnoj ligi radi.

Borussia iz Dortmunda nastavila je niz prema kojemu u zadnjih šest sezona Bayern osvaja prvenstvo svake druge godine (Borussia D. - Bayern - Wolfsburg - Bayern - Stuttgart - Bayern), a ujedno je ponovno pokazala kako je jako teško predvidjeti koja će momčad i do koje mjere iskočiti prema samom vrhu. Bayernovoj stalnoj ulozi favorita ove su sezone prkosili i Bayer iz Leverkusena, pa čak i samozatajni Hannover ili nadobudni Mainz.

Osim toga, Bundesliga je po prvi put u povijesti probila granicu od ukupno 13 milijuna (!) gledatelja na tribinama, i to uz tri stadiona sa smanjenim kapacitetima zbog obnavljanja. U prosjeku na svaki bundesligaški dvoboj dođe 42.673 navijača, što njemačko prvenstvo čini najgledanijom od svih europskih liga. A s obzirom na viđeno - brojna uzbuđenja, neizvjesnosti do zadnjeg kola, rezultatska iznenađenja, izvrsne pojedince te ukupno 894 gola, odnosno 2,92 po utakmici - Bundesliga će po svemu sudeći krenuti novim krupnim koracima naprijed.

Slavljenici

Borussia iz Dortmunda ove je sezone apsolutni hit njemačkog prvenstva. Ne samo da su osvojili naslov prvaka, već su to učinili s osjetnom bodovnom prednošću koja je mogla biti i uvjerljivija da nije bilo pada u samoj završnici. Osim rezultata ponudili su i oku ugodnu igru, premda je Bayern bio efikasniji (81-67), a žuto-crni se mogu pohvaliti daleko najboljom obranom (22 primljena gola).

Bayer iz Leverkusena na kraju će biti itekako zadovoljan i drugim mjestom, a hit uvodnog dijela prvenstva, mlada momčad Mainza, izborila je na kraju mjesto u Europi, kao i čvrsti Hannover pod vodstvom Mirka Slomke. I jedni i drugi time su nadmašili i vlastita i tuđa očekivanja, a među zadovoljnima će biti još Nürnberg, Kaiserslautern i Freiburg, kojima je prva polovica poretka svakako razlog za trljanje ruku.

A čak 22 razloga za slavlje pomalo je neočekivano imao i Freiburgov napadač Papiss Demba Cisse, koji je s Marijom Gomezom dugo vodio bitku za naslov prvog strijelca. U ne baš razvikanoj momčadi Senegalac se uspio istaknuti na nogometnoj karti Europe te možda zaradio i transfer u neki jači klub.

Razočaranja

S druge strane, ugledna su bundesligaška imena završila u donjem domu. Bivši prvaci Stuttgart, Werder i Wolfsburg upotpunili su mjesta iznad zone ispadanja, pridružio im se i doprvak Schalke, a svi su na početku sezone željeli napasti sam vrh poretka. Stoga im je ova sezona, kad već nije rezultirala onim najgorim, ispadanjem, poslužila kao "poziv na buđenje" uoči iduće.

Specifični St. Pauli je bio svjestan da ga vrlo vjerojatno čeka borba za ostanak, iako su neke dobre partije sugerirale da se može spasiti, dok je Eintracht još na zimu razmišljao kako dodatno popraviti svoj odličan plasman (sedmu poziciju) pa je tako selidba u drugu ligu u Frankfurtu na kraju ispala popriličan šok.

Posebna je priča ove sezone Bayern, kojemu je sve osim titule ionako slab rezultat, a na proljeće se grčevito borio i za treće mjesto, zadnje koje vodi prema Ligi prvaka. Pritom je na nelijep način raskinuta suradnja s Nizozemcem Louisom van Gaalom pa se na ljeto priprema veliki remont na Allianz Areni.

Prvi strijelac

Bayernov Mario Gomez ove je sezone svojim učinkom napokon opravdao velika očekivanja koja su pratila njegovu skupu selidbu iz Stuttgarta na Allianz Arenu 2009. godine, iako je bavarski div odigrao razočaravajuću sezonu. Postigao je 28 pogodaka, a čak pet puta postigao je hat-trick. Njegovo ime na vrhu ljestvice strijelaca nije veliko iznenađenje, slaže se i sam Gomez: "Uvijek ću zabijati puno".

"Uvijek sam u lovu na titulu prvog topnika lige, ali moje je priznanje zapravo priznanje cijeloj momčadi. Dobio sam 28 fantastičnih lopti svojih suigrača", nastavio je, "ali drago nam je da je ovakva sezona gotova. Moramo je prihvatiti tako kako je prošla". Mario Gomez svojim golgeterskim sposobnostima nije otkrio ništa previše novo, no podignuo si je ljestvicu očekivanja za narednu godinu.

Trener sezone

Mainzov Thomas Tuchel prometnuo se u jedno od najspominjanijih imena, pogotovo u kontekstu stvaranja mladih momčadi, no Jürgen Klopp ove je sezone okrunio svoj trogodišnji rad u Dortmundu. Naslov prvaka velika je, i zaslužena nagrada za bivšeg stratega Mainza, koji je od Borussije napravio atraktivan stroj s potencijalom za ostvarenje još ambicioznijih ideja - ukoliko mu jezgra momčadi ostane na okupu.

Igrači sezone

Iako bi bilo nepravedno zanemariti neke odlične partije Manuela Neuera na vratima Schalkea, Artura Vidala u vezi Bayera, učinkovitog Didiera Ya Konana u napadu Hannovera, 17-erostrukog strijelca Milivoja Novakoviča za Köln, mlade snage Mainza Lewisa Holtbyja i Andrea Schürrlea, pa i Bayernove zvijezde s impresivnim pojedinačnim statistikama poput Thomasa Müllera, Arjena Robbena i Francka Riberyja i druge, svjetla pozornice u završnom su bundesligaškom natjecanju ipak ostala uperena prema Dortmundu.

Činjenica da su u gotovo svakom izboru za momčad sezone više od polovice mjesta, ponegdje i skoro sva, zauzimali igrači u žuto-crnom dresu dovoljno govori sama za sebe. Rijetko se kada jedna cijela momčad istakne na način koji je pošao za rukom Borussiji. Mats Hummels i Neven Subotić prometnuli su se u prave obrambene stupove, dok su Marcel Schmelzer i Lukas Piszczek upotpunili su najbolju obranu lige. Nuri Sahin za svoje je "dirigentske" vještine dobio ponudu Real Madrida, Kevin Grosskreutz, Mario Götze i Sven Bender već su dogurali i do reprezentacije, a Lucas Barrios marljivo je pospremao lopte u mrežu. Borussijinu je vrlo uspješno čuvao Roman Weidenfeller.

U ovakvom sažetku teško je naći mjesta čak i za poljski dvojac Robert Lewandowski - Jakub Blaszczykowski, koji je odigrao ukupno 62 utakmice za prvake, ili odličnog Japanca Shinjija Kagawu, kojega je u odličnim igrama zaustavila tek teška ozljeda.

Hrvatski trag

Bundesliga je već neko vrijeme prava meka za Hrvate, pa ih ni ove sezone nije nedostajalo. Poseban je hrvatski "štih" imao Kaiserslautern, u čije su sedmo mjesto Srđan Lakić, Ivo Iličević i Stiven Rivić ugradili čak 23 gola i deset asistencija, uz još sedam Lakićevih golova u Njemačkom kupu.

Ivica Olić odigrao je prije odlaska na operaciju samo šest prvenstvenih utakmica za Bayern, dok je Danijel Pranjić, mijenjajući pozicije u momčadi, skupio 28 nastupa, uz šest asistencija i nekoliko vrlo dobrih partija. Sezona Mladena Petrića bila je isprekidana većim i manjim ozljedama, ali naš je napadač skupio respektabilnih 11 golova, od kojih su neki i izravno donosili pobjede, uz dva u Kupu, te još sedam asistencija, pa je tako potvrdio svoj status jednog od nositelja igre HSV-a.

U Kölnu se Mato Jajalo izborio za mjesto u udarnoj postavi, skupio 30 nastupa (dva gola i četiri asistencije) i zaradio brojne komplimente, a njegov klupski suigrač Miro Varvodić na vrata je stao pet puta i primio ukupno 13 golova. Josip Šimunić živio je u Hoffenheimu od ekstrema do ekstrema: počeo je kao nezamjenjivi obrambeni oslonac da bi do kraja sezone izgubio povjerenje trenera, bio u središtu priča o sukobima unutar kluba te - odlazi.

Jedna od najljepših priča završnice sezone je eksplozija Marija Mandžukića. Wolfsburgov je napadač nakon dosta truda, muke, klupa i pokušaja prilagodbe prvijenac postigao tek u 26. kolu da bi poslije nanizao osam golova u sedam utakmica te tako bio vodeći čovjek u očuvanju prvoligaškog života.

Domagoj Vida upisao je tek bundesligaški debi za Bayer protiv Wolfsburga, no bio je standardan u Europskoj ligi, a na pozornicu se u dresu Mainza probio i mladi reprezentativac Petar Slišković (devet utakmica, dva gola). Zvonko Pamić je na posudbi u Freiburgu dobio dvije prilike (ukupno 28 minuta), a Ivica Banović je zbog samo dva nastupa za Freiburg na početku prvenstva ostatak sezone odradio u drugoligašu Duisburgu.

Svakako treba spomenuti i jesensku polusezonu Ivana Rakitića u Schalkeu, koji je do ozljede oduševljavao proljetnim igrama u Sevilli. U slabu Schalkeovu prvenstvenu jesen ugradio je 16 utakmica, jedan gol i tri asistencije. Do listopada je Hrvatska imala i trenerskog predstavnika, no Zvonimir Soldo morao je napustiti klupu Kölna. Zadnjih sedam minuta sezone dobio je i ofenzivac St. Paulija, 20-godišnji Petar Filipović.

A koliki trag hrvatski nogometaši ostavljaju u Bundesligi pokazuje i činjenica da su svi zajedno po završetku sezone predstavljeni u posebnom članku na službenim stranicama lige, uz podsjetnik i na naše starije "legionare" poput Roberta i Nike Kovača, Tomislava Marića i ostale. "Mnogi se klubovi oslanjaju na njih i mnogim su klubovima itekako vrijedni. Iskustva s Hrvatima u Bundesligi gotovo su uvijek dobra", stoji u tekstu.